SKRIVENI KUTAK NA 'KROVU GRADA'
FOTO Zoran je na krovu zgrade u Zagrebu napravio zelenu oazu: 'Tu sadimo biljke, družimo se...'
Na vrhu osmerokatnice Zoran Pavlov i njegovi susjedi na zagrebačkoj Sigečici okupljaju se u zeleninu, druže se i piju kave. Sade krumpir, rajčicu, peršin
Zoranov vrt nalazi se na vrhu zgrade od osam katova, okružen stambenim i poslovnim neboderima u zagrebačkom naselju Sigečica, tako da se gospodin Zoran Pavlov zapravo sa sedmog kata penje u vrt.
Zoranov vrt nalazi se na vrhu zgrade od osam katova, okružen stambenim i poslovnim neboderima u zagrebačkom naselju Sigečica, tako da se gospodin Zoran Pavlov zapravo sa sedmog kata penje u vrt.
To je prva stvar koju mora napraviti kad dođe na terasu. Nahraniti ih, a ptice koje su dotad letjele kvartom na fućkanje začas dolaze.
Prvo se okupe na anteni iznad golubinjaka, a onda ulaze kroz pomno izgrađeni ulaz s rešetkama, onda pomalo ulaze u golubarnik po zalogaj. Kratko učimo o tome koja je razlika između golubova listonoša i engleskih tiplera, inače poznatih po tome da su iznimno izdržljivi letači.
Osim što listonoše možete poslati u svijet s ljubavnim pismom za dragog, dok se tipleri ne daju dresirati za to, razlika je u građi tijela, posebno vrata i glave: oni imaju širi vrat i kljun od listonoša, pojašnjava sugovornik. Kaže kako je sa ženidbom za njega prošlo i vrijeme golubova i vrijeme ribica, jer se trebalo uozbiljiti, no onda je pronašao novu ljubav povezanu s prirodom.
- Mama mi je tad donijela knjigu o bonsaijima. U ono vrijeme kad se o tehnici sadnje bonsaija kod nas ništa nije znalo, uspjela je čak pronaći knjigu na hrvatskom jeziku, pa sam relativno brzo počeo ulaziti u tu priču. I nastavio istraživati te učiti i sam pomalo - priča ovaj zaljubljenik u prirodu.
Tako je, kaže, nakupio podosta bonsaija na terasi u stanu i stvorio gužvu zbog koje se supruga pomalo ljutila. Naime, nakon što je preživio srčani udar, počeo je sanjati golubove i pomislio: "Zašto ne bih uredio neki kut gdje bih ih mogao uzgajati". Tako je u kutu terase namijenjene za sušenje rublja napravio golubarnik, pa suprugina ljubav prema cvijeću zbog nedostatka mjesta nije mogla doći do izražaja.
- Toliko sam bonsaija u to vrijeme već imao da sam već tad nekoliko primjeraka donio ovdje na terasu, iako tad još nismo razmišljali o tome da se 'uselimo' za ozbiljno. Tad nam to i nije bilo zgodno, jer još nismo znali da imamo pristup vodi, pa smo susjed i ja svaki dan za to malo cvijeća koje je bilo gore dovlačili po nekoliko kanti vode - priča Zoran.
No nakon što je došla korona i zatvaranje u kuće, obojica su se zapitala zašto gore ne bi uredili svoje mjesto pod suncem i tako su krenuli.
- Tako sam tu preselio golubove, donio bonsaije, a supruga cvijeće u kojem neizmjerno uživa. Donijeli smo stol i stolice da se ima gdje sjesti, proveli vodu, struju i priključak za wi-fi, tako da imamo sve što nam treba. I tako smo u međuvremenu došli na ideju da posadimo i vrt - kaže gospodin Zoran, dok nam pokazuje još pet, šest rajčica koje nisu sazrele do kraja, pa ih je ostavio na jesenjem suncu.
- Ako vrijeme posluži, možda bude za još jednu salatu - kaže u šali dok nam pokazuje kako je po žici "pružio" mladice iz stare jagode.
- Bile su jako fine. A i susjedu je grožđe dobro rodilo, pa smo se znali i mijenjati - dodaje Zoran.
Golubovi i bonsai nekad su bili odlična prilika i za druženja s istomišljenicima, priča. Naime, nekad je u Zagrebu bilo puno više uzgajivača golubova, pa i bonsaija, iako to nikad nije postao masovniji hobi.
- Imali ste klubove uzgajivača, u kojima sam bio član, pa smo gotovo svaki vikend imali neko druženje i razmjenjivali iskustva. Bonsaije smo čak jedno dvije godine i izlagali u Botaničkom vrtu. To je bilo baš lijepo vrijeme. Nažalost, klubova više nema, danas se sve manje družimo, tako da nam ova oaza jako puno znači - tu popijemo kavu, družimo se navečer, pogledamo neku utakmicu... - priča sugovornik.
