ZADNJA POBJEDA U SKUPINAMA
FOTO Večer u kojoj je proključao Poljud i 'Sinjski dijamant' se rodio. Prošlo je već 15 godina
HAJDUK - ANDERLECHT 1-0, 2010. Vukušić postao "Sinjski dijamant" golom u 96. minuti! Povijesna noć, zadnja europska pobjeda Hajduka u glavnoj fazi nekog Uefina natjecanja
Bio je to 30. rujna 2010. Datum koji je zlatnim slovima upisan u anale splitskog kluba i srca njegovih navijača. Večer kada je Hajduk, nakon 16 godina čekanja, ponovno igrao utakmicu grupne faze europskog natjecanja na svom Poljudu.
Bio je to 30. rujna 2010. Datum koji je zlatnim slovima upisan u anale splitskog kluba i srca njegovih navijača. Večer kada je Hajduk, nakon 16 godina čekanja, ponovno igrao utakmicu grupne faze europskog natjecanja na svom Poljudu.
Protivnik je bio moćni belgijski Anderlecht, a atmosfera je bila naelektrizirana, nabijena iščekivanjem i nadom. Ta noć nije donijela samo pobjedu, donijela je epski trenutak koji se i danas prepričava.
Bila je to, nažalost, do danas i posljednja pobjeda koju je Hajduk ostvario u grupnoj fazi nekog Uefina natjecanja, što joj daje dodatnu, pomalo sjetnu težinu.
Tko god je te večeri bio na poljudskoj ljepotici, svjedočio je prizoru za pamćenje. Više od 35.000 navijača stvorilo je zaglušujuću buku i ambijent koji su belgijski mediji kasnije opisali kao "pakao Splita".
Prije samog početka, Torcida je razvila spektakularnu koreografiju preko cijelog sjevera s porukom "Bili brode diži sidro, Torcida je tvoje idro". Prizor jedrenjaka koji plovi prema Dublinu, tadašnjem domaćinu finala Europske lige, bio je jasan iskaz ambicija i vjere u momčad.
Atmosfera nije bila samo vizualno impresivna. Bila je to večer u kojoj su tribine doslovno nosile igrače. Gosti iz Bruxellesa, iako navikli na velike utakmice, nisu mogli ostati imuni na pritisak s tribina.
Fanatična podrška, prekidana bakljadama koje su na trenutak zaustavile igru i Hajduku kasnije priskrbile kaznu Uefe od 60.000 eura, bila je 12. igrač splitske momčadi.
Na terenu, momčad koju je vodio legendarni Stanko "Špaco" Poklepović vodila je tešku bitku. Anderlecht, predvođen Marokancem Boussoufom, pokazao je zašto slovi za favorita.
Hajduk se mučio stvoriti izglednu priliku, a tragičar je do samog kraja bio mladi napadač Ante Vukušić. Prvo je u prvom poluvremenu glavom pucao pored gola nakon sjajnog ubačaja Anasa Sharbinija, da bi u 54. minuti promašio ono što se činilo nemogućim, s pet metara nije uspio pospremiti loptu u praznu mrežu.
Kako je utakmica odmicala, činilo se da će završiti bez golova. Špaco je na teren poslao Duju Čopa i Dinka Trebotića, dok je kod gostiju u 78. minuti ušao tada 17-godišnji, a danas svjetski poznati napadač, Romelu Lukaku. No te večeri svjetla pozornice bila su rezervirana za nekog drugog.
Igrala se peta, posljednja minuta sudačke nadoknade. Većina na stadionu već se pomirila s bodom. A onda, posljednji juriš. Dinko Trebotić povukao je loptu sa svoje polovice i poslao je prema centru. Duje Čop ju je majstorski propustio, a ona je došla do Ante Vukušića.
Mladi napadač sjurio se prema golmanu Protu, zaobišao ga u maniri rasnog strijelca i mirno poslao loptu u mrežu.
Poljud je eksplodirao. Erupcija oduševljenja, delirij na tribinama i trenutak koji je ušao u legendu hrvatskog sportskog novinarstva. Komentator Drago Ćosić je u ekstazi uzviknuo rečenicu koja je Vukušiću zauvijek nadjenula nadimak: "Vukušiću Ante, Sinjski dijamante!".
Taj gol nije bio samo pobjeda. Bio je to trenutak čiste radosti. Kako je sam Vukušić godinama kasnije priznao, bio je to najdraži gol u njegovoj karijeri, trenutak koji se dogodi jednom u životu.
Iako Hajduk u nastavku natjecanja nije uspio izboriti prolazak skupine, pobjeda protiv Anderlechta ostaje upisana kao jedan od najsvjetlijih trenutaka novije klupske povijesti.
To je bila večer koja je podsjetila na slavne dane, večer strasti, drame i herojskog trijumfa. Sjećanje na nju i danas živi, ostaje vječna inspiracija i san o povratku na veliku europsku scenu.
