Danas kad gledam te ‘moderne komuniste’ kako marširaju Hrvatskom, ne mogu se ne zapitati u kojoj to paralelnoj stvarnosti žive. Država u kojoj slobodno hodaju, vrijeđaju i protestiraju — upravo je ona koju su 45 godina gušili ljudi čiju ideologiju danas romantiziraju. Njihova prava, njihova sloboda govora, pravna država, demokracija… sve ono što uzimaju zdravo za gotovo, nastalo je tek kad je ta ista ideologija pala. I onda se pojave s istim simbolima pod kojima su Hrvati bili zatvarani, ispitivani, tjerani na šutnju, slani na Goli otok, a cijeli narod je držan pod nadzorom. I oni to zovu ‘borbom za slobodu’? Slobodu od čega? Od Hrvatske? Ti današnji ‘komunisti’ zapravo nisu nasljednici nikakve radničke borbe. To su samo glasni ljudi koji ne podnose hrvatske simbole i hrvatski identitet — i sakrivaju taj kompleks iza parola o ‘antifašizmu’. Da ih staviš u stvarne povijesne okolnosti njihovih idola, prvi bi pobjegli. Najveći paradoks je da marširaju po zemlji koju su ‘njihovi’ pokušali ugušiti i zatomiti — i to rade zahvaljujući slobodama koje su izborili oni koje oni danas najviše mrze. Takva razina ironije ne viđa se često. Hrvatska je danas slobodna država, i to im je najveći trn u oku. Jer slobodna Hrvatska nikad nije bila dio njihove priče — ali je bila naš san.