PAKLENE RUPE
FOTO Najgori zatvori na svijetu: Ovo su paklene rupe u koje su smješteni najstrašniji kriminalci
Od totalne izolacije i političkih logora do prenapučenih ćelija bez vode, ovi zatvori stekli su reputaciju najgorih na svijetu...
Zatvori bi u modernom društvu trebali značiti kaznu, ali i mogućnost povratka u normalan život. U praksi, međutim, neki su postali mjesta u kojima vrijeme stoji, a preživljavanje je važnije od rehabilitacije. Od totalne izolacije i političkih logora do prenapučenih ćelija bez vode, ovi zatvori stekli su reputaciju institucija u kojima je svakodnevica bliža borbi za opstanak nego odsluženju kazne.
Zatvori bi u modernom društvu trebali značiti kaznu, ali i mogućnost povratka u normalan život. U praksi, međutim, neki su postali mjesta u kojima vrijeme stoji, a preživljavanje je važnije od rehabilitacije. Od totalne izolacije i političkih logora do prenapučenih ćelija bez vode, ovi zatvori stekli su reputaciju institucija u kojima je svakodnevica bliža borbi za opstanak nego odsluženju kazne.
Savezni supermax zatvor u Coloradu zamišljen je kao mjesto za zatvorenike koji predstavljaju najveći sigurnosni rizik: vođe kartela, teroriste i nasilne zatvorenike iz drugih zatvora. Svaki detalj arhitekture podređen je kontroli, od vrata koja se otvaraju daljinski do betonskog namještaja koji se ne može pomaknuti.Organizacije za ljudska prava godinama upozoravaju da takva izolacija uzrokuje teške psihičke poremećaje, uključujući paranoju, halucinacije i depresiju.
Zatvorenici provode i do 23 sata dnevno sami u ćeliji. Sat vremena “šetnje” odvija se u ograđenom betonskom prostoru nalik kavezu, često bez kontakta s drugim ljudima. Prozor je postavljen tako da zatvorenik ne može odrediti gdje se nalazi, čime se dodatno pojačava dezorijentacija. Brojne studije i tužbe bivših zatvorenika upozoravaju na halucinacije, panične napade i gubitak sposobnosti normalne komunikacije nakon dugotrajne izolacije.
Zatvor Rikers: Veliki njujorški zatvorski kompleks desetljećima je predmet kritika zbog nasilja i nedostatka osoblja. Prenapučenost i zastarjela infrastruktura doveli su do situacija u kojima čuvari gube kontrolu nad pojedinim odjelima.
Izvještaji bilježe napade, samoozljeđivanja i duga razdoblja zaključavanja zatvorenika u ćelijama. Grad planira zatvaranje kompleksa, ali proces traje godinama, pa zatvor i dalje prima nove 'stanovnike'...
CECOT, Salvador: masovni zatvor modernog doba: Centro de Confinamiento del Terrorismo izgrađen je za desetke tisuća članova bandi u sklopu obračuna države s organiziranim kriminalom.
Zatvorenici borave u velikim halama bez privatnosti, pod stalnim nadzorom i jakim svjetlom.
Vlasti tvrde da je zatvor ključan za sigurnost zemlje, dok kritičari upozoravaju na masovna uhićenja i nedostatak sudskih postupaka.
Bez obzira na perspektivu, CECOT je postao simbol novog modela masovnog zatvaranja u 21. stoljeću.
Bang Kwang, Tajland: kazna dugog trajanja: Poznat među strancima kao “Bangkok Hilton”, ovaj zatvor namijenjen je dugogodišnjim kaznama i osuđenicima na smrt. Zatvorenici prve mjesece provode u teškim okovima na nogama, a režim je strogo kontroliran. Osnovni obroci su minimalni i jednolični pa mnogi ovise o novcu obitelji za dodatnu hranu i higijenu. Vrućina i vlaga pogoršavaju uvjete, a medicinska skrb je ograničena. Za strane zatvorenike izolacija je dodatno pojačana jezičnom barijerom i rijetkim posjetima, pa mnogi godine provode bez stvarnog kontakta s vanjskim svijetom.
Arthur Road Jail, Indija: zatvor u megagradu: Smješten u središtu Mumbaija, ovaj zatvor redovito prima višestruko više ljudi nego što je predviđeno. Visoke temperature i vlaga stvaraju nepodnošljive uvjete, posebno ljeti. Nedostatak prostora znači da zatvorenici dijele sve, a širenje bolesti čest je problem u gusto naseljenom kompleksu.
Američki pritvorski kamp Guantánamo Bay otvoren je 2002. nakon napada 11. rujna kao mjesto za osumnjičene teroriste iz “rata protiv terorizma”. Smješten u američkoj vojnoj bazi na Kubi, od početka je bio izvan standardnog pravnog sustava, mnogi zatočenici godinama su držani bez formalne optužnice ili suđenja. Zatvorenici su ispitivani metodama koje su međunarodne organizacije opisale kao mučenje, uključujući uskraćivanje sna i dugotrajnu izolaciju. Fotografije zatvorenika u narančastim odijelima i s povezima preko očiju obišle su svijet i postale simbol kontroverzi oko američke antiterorističke politike. Iako je broj zatvorenika danas višestruko manji nego na vrhuncu rada kampa, objekt i dalje postoji, a dio pritvorenika ondje je proveo više od dva desetljeća bez pravomoćne presude. Kritičari tvrde da Guantánamo predstavlja pravni vakuum...
Kolonijalni zatvor u Nairobiju i danas radi iznad kapaciteta. Zbog gužve i loše ventilacije bolesti se šire brzo, a higijenski uvjeti su minimalni. Povremene pobune i bijegovi dodatno naglašavaju probleme sigurnosti i upravljanja zatvorom.
Kaznena kolonija IK-6 “Crni dupin” smještena je blizu granice s Kazahstanom i namijenjena je isključivo doživotnim zatvorenicima. Ovdje završavaju najteži kriminalci: višestruki ubojice, teroristi... Sam ulaz obilježava skulptura dupina koju su izradili zatvorenici, ali simbolika prestaje čim se vrata zatvore. Režim je gotovo potpuno kontroliran. Zatvorenici napuštaju ćeliju samo uz poveze preko očiju, pognute glave i s rukama iza leđa kako nikada ne bi zapamtili raspored hodnika. Kamere i ophodnje prate ih cijelo vrijeme, a svjetla se ne gase ni noću. Razgovor među zatvorenicima praktički ne postoji, a kontakt s obitelji ograničen je na rijetka pisma i kratke posjete.
Kaechon, poznat kao Logor 14, dio je sustava političkih logora. Zatvorenici, uključujući članove obitelji optuženih, rade u rudnicima i na poljima uz minimalnu prehranu. Svjedočanstva preživjelih govore o svakodnevnom radu od zore do mraka i kaznama za najmanje prekršaje. Glad je stalna, a mnogi preživljavaju hvatajući kukce ili male životinje. Za razliku od klasičnih zatvora, ovdje kazna nema određeni kraj, mnogi su rođeni u logoru i nikada nisu vidjeli život izvan njega.
Smješten na otoku Bioko, zatvo Black Beach koristi se i za političke zatvorenike. Izvještaji govore o lošoj prehrani, nedostatku lijekova i fizičkom zlostavljanju. Bolesti poput malarije i infekcija česte su zbog nedostatka medicinske skrbi. Zbog izolacije zemlje informacije su ograničene, ali svjedočanstva bivših zatvorenika godinama su gradila reputaciju jednog od najstrašnijih zatvora u Africi.
Nakon genocida 1994. ruandski zatvorski sustav bio je preopterećen desecima tisuća osumnjičenih. Zatvor Gitarama, danas Muhanga, postao je simbol tog kolapsa. U prostoru predviđenom za nekoliko stotina ljudi boravilo je i do sedam tisuća zatvorenika. Ljudi su spavali stojeći ili naslonjeni jedni na druge. Vlaga i prljavština uzrokovale su kod nekih zatvorenika gangrenu stopala, pa su amputacije bile česte. Bolesti su se širile brže nego što ih je medicinsko osoblje moglo liječiti. Danas su uvjeti donekle poboljšani i broj zatvorenika smanjen, ali prenapučenost i dalje opterećuje sustav, a posljedice tog razdoblja ostale su trajno upisane u reputaciju zatvora.
