STVORENJA IZ HORORA
FOTO Ekrani su prepuni zombi-apokalipsa: Put živih mrtvaca od horora Haitija do danas...
Oni teturaju našim ekranima, vrebaju u videoigrama i proganjaju stranice bestselera. Zombiji, živi mrtvaci, postali su neizostavan dio moderne kulture, univerzalni simbol apokalipse i raspada civilizacije. No, iza slike trulog leša gladnog ljudskog mesa krije se duboka i tragična priča koja seže stoljećima unatrag, ukorijenjena u strahu, patnji i borbi za slobodu. Ovo je priča o tome kako je zombi prešao put od duha haićanskog folklora do globalne ikone horora.
Oni teturaju našim ekranima, vrebaju u videoigrama i proganjaju stranice bestselera. Zombiji, živi mrtvaci, postali su neizostavan dio moderne kulture, univerzalni simbol apokalipse i raspada civilizacije. No, iza slike trulog leša gladnog ljudskog mesa krije se duboka i tragična priča koja seže stoljećima unatrag, ukorijenjena u strahu, patnji i borbi za slobodu.
Oni teturaju našim ekranima, vrebaju u videoigrama i proganjaju stranice bestselera. Zombiji, živi mrtvaci, postali su neizostavan dio moderne kulture, univerzalni simbol apokalipse i raspada civilizacije. No, iza slike trulog leša gladnog ljudskog mesa krije se duboka i tragična priča koja seže stoljećima unatrag, ukorijenjena u strahu, patnji i borbi za slobodu.
Priča o zombijima ne počinje u filmskom studiju, već na brutalnim plantažama šećerne trske na Haitiju u 17. i 18. stoljeću. Za porobljene Afrikance, život pod francuskom kolonijalnom vlašću bio je toliko okrutan da je smrt predstavljala jedini bijeg. Vjerovali su da će se nakon smrti njihova duša vratiti u domovinu, u Afriku, koju su zvali lan Guinee. Međutim, postojao je strah gori od smrti: strah od toga da postanete zombi. U haićanskom vudu vjerovanju, zombi (ili zonbi) je osoba čiju je dušu ukrao moćni čarobnjak, bokor, kako bi njezino beživotno tijelo reanimirao i koristio kao roba.
Takvo biće nema slobodnu volju, sjećanja ni identitet. To je bila ultimativna noćna mora porobljenog čovjeka – biti zarobljen u vječnom ropstvu, čak i nakon smrti, bez nade u povratak kući. Izvorni haićanski zombiji nisu bili čudovišta koja jedu meso; bili su tragične figure, bezumni radnici pod potpunom kontrolom svog gospodara. Sama riječ potječe iz zapadnoafričkih jezika, vjerojatno od kongoanske riječi nzambi ("duh mrtve osobe").
Iako je vjerovanje u zombije ukorijenjeno u magiji, etnobotaničar Wade Davis u svojoj knjizi Zmija i duga (1985.) ponudio je kontroverznu znanstvenu hipotezu: bokori su možda koristili tetrodotoksin, neurotoksinski otrov iz ribe napuhače, za izazivanje stanja prividne smrti, nakon čega su žrtve održavali u poslušnosti halucinogenim tvarima poput biljke Datura stramonium. Ipak, znanstvenici su kritizirali Davisovu teoriju zbog nedostatka čvrstih dokaza, ističući da su količine tetrodotoksina teško kontrolirane, a fenomeni zombija mogli su biti posljedica psihološke manipulacije ili neprepoznatih mentalnih bolesti, poput shizofrenije ili katatonije. Bez obzira na to, Davisova hipoteza ostaje značajna jer je skrenula pozornost na moguće znanstvene aspekte haićanskog mita.
Koncept zombija ostao je uglavnom unutar haićanske kulture sve do 20. stoljeća. Zapadni svijet prvi put se masovno upoznao s njim kroz putopis Williama Seabrooka "Magični otok" iz 1929. godine. Knjiga je inspirirala prvi dugometražni film o zombijima, Bijeli zombi (1932.), u kojem Bela Lugosi glumi zlog gospodara koji pretvara ženu u zombija kako bi je kontrolirao.
Ključni trenutak koji je zauvijek promijenio sliku zombija dogodio se 1968. godine. Tada je redatelj George A. Romero snimio niskobudžetni, crno-bijeli horor film "Noć živih mrtvaca". Romero je, inspiriran romanom "Ja sam legenda" Richarda Mathesona, stvorio potpuno novu vrstu čudovišta. Njegova stvorenja nisu bila pod kontrolom čarobnjaka; bila su to reanimirana trupla vođena isključivo neutaživom glađu za ljudskim mesom, a njihovo stanje bilo je zarazno, šireći se ugrizom. Ironično, riječ "zombi" nikada se ne izgovara u filmu; Romero ih je nazivao "ghoulovima" ili "mesojedima". No, publika i kritičari su ih odmah povezali s haićanskim mitom, i tako je rođen moderni zombi.
Romerov film bio je više od običnog horora; bio je oštra društvena kritika koja je, kroz borbu preživjelih zabarikadiranih u kući, progovarala o rasnim tenzijama, Vijetnamskom ratu i raspadu povjerenja u autoritete
Romerovim redefiniranjem, zombi je postao savršena metafora, prazno platno na koje je društvo moglo projicirati svoje najveće strahove.Kritika konzumerizma U svom nastavku, "Zora živih mrtvaca" (1978.), Romero je preživjele smjestio u trgovački centar. Horde zombija nesvjesno su se okupljale ispred centra, privučene mjestom koje je bilo središte njihovih života. Bila je to genijalna i nimalo suptilna kritika bezumnog konzumerizma i kapitalističkog društva.
Početkom 21. stoljeća, strahovi su se promijenili, a s njima i zombiji. Film "28 dana kasnije" (2002.) predstavio je "zaražene" – ne nemrtve, već žive ljude obuzete nekontroliranim bijesom, koji su se kretali nevjerojatnom brzinom. Ovi brzi i agresivni zombiji postali su odraz tjeskobe post-9/11 ere, straha od bioterorizma i globalnih pandemija poput AIDS-a...
Eksplozija popularnosti zombija nastavila se kroz videoigre poput serijala "Resident Evil" i megauspješnu TV seriju "Živi mrtvaci". U ovim narativima, zombiji često postaju tek prirodna katastrofa, pozadina za ono što je postalo središnja tema žanra: potpuni slom društvenog poretka. Priče se fokusiraju na ljudsku prirodu u ekstremnim uvjetima, pokazujući da u svijetu bez pravila najveća prijetnja nisu živi mrtvaci, već drugi preživjeli.
Iako je haićanski folklor dao zombiju ime, strah od mrtvih koji se vraćaju kako bi naštetili živima je drevan i univerzalan. Slična stvorenja nalazimo u brojnim kulturama...
Antička Grčka: Arheolozi su otkrili grobove u kojima su kosturi bili pritisnuti teškim kamenjem ili amforama, što sugerira praksu sprječavanja mrtvih da ustanu...
Kineska mitologija: Jiangshi je kruto stvorenje, mješavina zombija i vampira, koje se kreće skakanjem i hrani se životnom energijom (qi) živih.
Od tragičnog simbola vječnog ropstva do svestrane metafore za moderne tjeskobe, zombi je dokazao nevjerojatnu prilagodljivost. Njihova 'popularnost' ne jenjava, o čemu svjedoče masovni zombie walk događaji, pa čak i šaljive kampanje Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) o "spremnosti za zombi apokalipsu" kao način promoviranja pripravnosti za stvarne katastrofe.
Volite li vi filmove, knjige i serije o zombijima?
Ili su vam možda draže video-igrice?
A možda takav sadržaj ne preferirate..
Ipak, u današnjoj pop-kulturi, teško ih je izbjeći...
