IMA PREKO 250 VRSTA
FOTO Cvjetna čarolija: Zavirite u Denisov vrt u Splitu koji skriva najljepše bugenvilije u Europi
Denis Bojčić s ponosom se naziva najvećim kolekcionarom bugenvilija u regiji. Njegova kolekcija premašila je dvjestotinjak vrsta, a u usporedbi s Nizozemcima, koji imaju tek tridesetak vrsta, može se reći da je riječ o raritetnoj zbirci
Pred kućom splitskoga kolekcionara Denis Bojčić zastajkuju turisti ne bi li se fotografirali pred raskošnom okućnicom ispunjenom najljepšim bojama cvata. Jedna bugenvilija mu je stara 51 godinu i premašila je dimnjak...
Pred kućom splitskoga kolekcionara Denis Bojčić zastajkuju turisti ne bi li se fotografirali pred raskošnom okućnicom ispunjenom najljepšim bojama cvata. Jedna bugenvilija mu je stara 51 godinu i premašila je dimnjak...
- Samim time što sam ja sad na kolekciji od 250 različitih vrsta, trudim se da što više i više njih ide van. Preporučujem ih ljudima jer želim da se šire i da ih bude sve više - kaže Denis.
U planu mu je uzgojiti vlastitu sortu i registrirati je, a jednog dana želi izdati i knjigu pod nazivom “Moj život s bugenvilijom”. Počeci su mu bili skromni.
- Nekad smo imali ovdje vrlo, vrlo lijepe breskve i prekrasne višnje, trešnje, sve živo, sve je bilo tu, u obiteljskom vrtu. A onda sam počeo sa svojim zamislima. Bio je tu najprije maleni plastenik u jednom kantunu, pa sam mic po mic zatvarao i stvarao. Sad, 35 godina kasnije, ovdje je nastala moja oaza penjačica, prema kojima zapravo pokazujem interes od djetinjstva - kaže Splićanin, koji je s godinama iz vrta koji je nekoć obrađivala njegova majka nenamjerno “izbacio” i voćke i povrtnjak kako bi se posvetio bugenvilijama, jer one mu znače mnogo više od hobija. Ova biljka, koja redovito uljepšava fotografije s ljetovanja na našem Jadranu, zapravo potječe iz Južne Amerike.
Naziv je dobila po francuskom pomorcu Louis-Antoineu de Bougainvilleu, koji je u 18. stoljeću oplovio svijet te iz Brazila u Europu donio upravo bugenvilu, poznatu i pod imenom bugenvilija.
Denisova priča o njegovu vrtu povezana je i sa zdravstvenim tegobama s kojima se već godinama bori, autoimunom mišićnom bolešću koja ga je više puta dovela do intenzivne njege.
- Meni moj vrt, moj rasadnik, dođe i kao oporavilište i kao lječilište jer danas taj ludi stres čini probleme svakome, a meni se manifestira u miasteniji gravis. Cijeli organizam ti je mišić. A već nekoliko puta sam bio na intenzivnoj. Najlošije mi je bilo zadnji put prije tri i pol godine, kad sam imao mjesečnu krizu. Nisam mogao disati. Najteže je što ne možeš ništa sa sobom, ni spavati. To je najveći problem. I ti glupi kortikosteroidi, na kojima sam bio osam godina. Dugo sam se skidao s njih i poslije se to riješilo. Od tada mi je bolest u fazi remisije, a uzgoj i bavljenje bugenvilijama ‘velika mi je tableta’ za sve to. Uživam ovdje u miru i tišini. Zadovoljstvo mi predstavljaju moje biljke, koje volim. Svaki dan ovdje se zbiva nešto novo, nešto se otvori, nešto se zatvori. Nitko to platiti ne može. Niti jedno lječilište ne može ovako liječiti dušu - opisuje Bojčić.
Premda ga zdravlje često ograničava, Denis ustrajno proučava biljke, njihovu otpornost i prilagodljivost. Kad sam ne može brinuti o njima, obitelj uskače i brine o njegovu malom raju. Pa čak i majka Iva, koja sa svojih 86 godina rado uskače oko sitnica u plasteniku i u okućnici.
- Jedna je naša bugenvila stara čak 51 godinu! Rasla je na vrhu trokatnice, sve do dimnjaka. No prije desetak godina, krajem ožujka, kad je već krenula vegetacija, pogodila nas je iznenadna jaka hladnoća. Sve se smrznulo: limuni, naranče, bugenvilije, hibiskusi… To mi je bio najveći gubitak otkad se bavim biljkama. Ipak, za samo tri mjeseca tu istu bugenvilu uspio sam vratiti na staru veličinu. Temelj je bio snažan, iz korijena su potjerale mnoge mladice i cijelo to ljeto ponovno je bila u punom cvatu, sva ljubičasta, kao i nekad - prisjeća se Denis te priznaje kako je i on u uzgoju često griješio.
- Nisu sve biljke niti sve vrste bugenvilija iste otpornosti, kao ni ljudi. Nekome možeš što god, podnosi sve. Tako ja sad s njima znam otprilike što je podobno a što nije za staviti vani na otvoreno. Ljeti sve ide, a zime… Naše zime, izgleda, više nisu onako jake kakve su bile nekada. Očito da globalno zatopljenje ide, pa se sve više bugenvilija može naći i u krajevima u kojima ih nikad nije bilo. Ja sam takav da ću svakome do u detalje dati upute što i kako. Na društvenim mrežama redovito dijelim sve ono što radim i pokazujem postupak. Nisam od onih koji će sakriti neki sastojak, kao što to kuhari vole ‘sakriti’. Ja volim reći. Zašto bi netko radio grešku koju sam ja napravio? U 52 godine napravio sam milijun grešaka. Sve što znam naučio sam na svojim greškama. Ali vrlo rado podijelim da netko drugi ne mora čekati 50 godina. To iskustvo, to sadašnje znanje, e to ne može nitko platiti - kaže dalmatinski kolekcionar i uzgajivač.
Objašnjava dalje kako ih razmnožava.
- Razmnožavanje vršimo reznicama jer u našim uvjetima uglavnom ne ostavlja sjeme. Ožiljavanje vršimo na toplom stolu, kao i kod većine drugih drvenastih biljaka. Postotak ožiljavanja je kako kad, od 30 do 60%, pa preporučujem da to prepustite nama i nabavite gotovu sadnicu. Također, se mogu razmnožavati margotiranjem, zračnim ožiljavanjem, ali ako nemate dovoljno strpljenja, radije nabavite gotovu sadnicu. Može se razmnožavati i sjemenom, ali je u našem podneblju to vrlo rijetko. Ako ipak slučajno dobijemo sjeme, biljka koja će eventualno izrasti iz tog sjemena nova je jedinka koja nosi gene roditelja, ali neće biti potpuno identična njima. To je nova biljka, sijanac, koja u budućnosti može biti vrlo lijepa, novi predstavnik te vrste. Od sjemena do cvatuće biljke u našim uvjetima potrebne su dvije do tri godine - strastveno govori Denis. Mnogo vremena posvećuje i edukaciji i nabavi sadnica nešto egzotičnijih vrsta koje nisu poznate hobistima, ali njegova kolekcija sadrži ih iz svih dijelova svijeta.
