U jesen kad magla na Maksimir sjedne,
sjetimo se noći, gorke i bijedne.
Gdje statistika piše crne nam sate,
dok protivnik slavi, a nade se krate.
U Münchenu devet, ko olovna kiša,
Dinamo tamo od sjene je tiša.
Najteži poraz u elitnom stroju,
povijest ga pamti u krvavom boju.
Sedam je puta i Lyon se radostio,
domaći teren u crno zavio.
Mreža se tresla, a navijač šutio,
dok se rekord srama polako mutio.
Niz od jedanaest poraza u nizu,
gledali smo ambis, bili smo mu blizu.
Nula bodova, nula i golova,
sezona bez sunca, puna teških snova.
Rekordna tuga, nula petnaest razlika,
to je bila naša europska slika.
Od Škota smo gori tad nakratko bili,
dok smo gorke suze u Maksimiru pili.
svečana Ioža praznimira
20:07
Uređivanje komentaraOdustani
U proljeće kada stigne fritula, sjetimo se najboljeg HR kluba Dinama.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .