Druga večer održana na Fakultetu političkih znanosti, okupila je velik broj studentica i studenata te otvorila ključna pitanja o feminizmu
Feminizam, medijska etika i odgovornost institucija u fokusu Ženskog filmskog festivala
Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, Ženski filmski festival održao je posebnu ediciju u Kulturno-informativnom centru, posvećenu vidljivosti žena u javnom prostoru i inicijativi za preimenovanje ulica i parkova prema značajnim umjetnicama, znanstvenicama i kulturnim radnicama koje su nepravedno ostale po strani.
Druga večer Ženskog filmskog festivala (ŽFF), održana na Fakultetu političkih znanosti, okupila je velik broj studentica i studenata te otvorila ključna pitanja o feminizmu, medijskoj etici i institucionalnoj odgovornosti. Program je moderirala direktorica festivala Danijela Stanojević, a cijela večer bila je koncipirana kao edukativna platforma koja povezuje film, feminističku teoriju i profesionalne standarde novinarstva.
U prvom dijelu programa razgovor s opunomoćenom ministricom u Veleposlanstvu Republike Slovenije Tamarom Plenkar te prezentacija festivala Mesto žensk, koju je održala programska direktorica Iva Kovač, otvorili su raspravu o nužnosti feminizma danas. Posebno je istaknuta razlika između Slovenije i Hrvatske: u Sloveniji je feministička perspektiva jasno artikulirana u javnom prostoru, institucionalno podržana i prisutna u mainstream medijima, dok se u Hrvatskoj feminizam i dalje suočava s relativizacijom, otporom i nerazumijevanjem. U razgovoru koji je vodila Danijela Stanojević naglašeno je da feminizam nije ideološka kategorija nego ključni društveni okvir za razumijevanje nasilja, moći, reprezentacije i medijske odgovornosti.
Projekcija filma „Čas nasuproti naju“, redateljice Simone Jerala, poslužila je kao emocionalni i analitički uvod u teme večeri. Film je otvorio pitanja etičke odgovornosti autora, prikaza ženskog iskustva i društvenih posljedica nasilja. U raspravi sa studentima koja je uslijedila, otvorena su pitanja etičkog snimanja, feminističke reprezentacije i uloge dokumentarnog filma u osvještavanju javnosti.
Središnji dio večeri bila je panel-diskusija „Etika u novinarstvu – moć riječi i granice odgovornosti“, strukturirana oko institucionalnog, istraživačkog i obrazovnog okvira.
Prvi blok otvorio je Nebojša Paunović, pravni savjetnik u Uredu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koji je iznio pravni, institucionalni i proceduralni pregled sustava zaštite od diskriminacije i spolnog uznemiravanja. Govorio je o primjerima seksističkih i mizoginih medijskih naslova, učestalosti reakcija Pravobraniteljice na diskriminatorne sadržaje te načinima na koje urednici odgovaraju na službene dopise. Posebno je naglasio obveze koje proizlaze iz Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o radu, Kodeksa časti hrvatskih novinara i preporuka Pravobraniteljice, uključujući one proizašle iz EU projekta WAWA.
Paunović je otvorio i pitanje što novinarka može učiniti ako urednik zahtijeva senzacionalistički ili mizogini naslov te koje joj zaštitne mehanizme zakon omogućuje – od internih postupaka zaštite dostojanstva radnika do postupaka pred Pravobraniteljicom i sudskih mehanizama. Naglasio je da je normalizacija seksizma u javnom prostoru posljedica izostanka sankcija, tolerancije prema nasilju i dugoročnih negativnih posljedica po mentalno zdravlje i profesionalni razvoj žena. Zaključio je da je feminizam jedini dosljedni društveni okvir koji može mijenjati strukture moći i izgraditi sustav koji štiti žrtve, a ne počinitelje.
Drugi blok vodila je nezavisna konzultantica i stručnjakinja za medijske analize Dunja Bonacci Skenderović, koja je predstavila nalaze istraživanja o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu, analizu medijskih naslova te ulogu medija u normalizaciji mizoginije. U fokusu su bili i digitalni komentari, mehanizmi internetskog linča i specifična izloženost političarki seksualiziranom ponižavanju. U analizi razloga normalizacije seksizma Bonacci Skenderović istaknula je patrijarhalne obrasce, komercijalne pritiske, algoritamsku logiku portala i nedostatak rodno osviještenih uredničkih protokola.
Govorila je o posljedicama koje uključuju autocenzuru, odustajanje žena od javnog djelovanja, smanjenu vidljivost žena i opći porast tolerancije na nasilje. Predstavila je preporuke za uredničke politike, stvaranje sigurnijeg radnog okruženja i uvođenje jasnih edukacijskih protokola u redakcijama.
U trećem bloku sudjelovao je i Ivan Nekić, novinar Faktografa i predsjednik Udruge bivših studenata FPZG-a, koji je otvorio temu stvarnih pritisaka na novinare u hrvatskom medijskom prostoru. Nekić je istaknuo da redakcije poput Faktografa gotovo svakodnevno primaju prijetnje, uključujući i prijetnje smrću, te da je pritisak ekstremnih skupina sve izraženiji. Govorio je o odgovornosti institucija, urednika i medijskih kuća u zaštiti novinara te o tome kako porast radikalizacije i digitalnog nasilja izravno utječe na kvalitetu javnog diskursa. Nekićeva perspektiva unijela je u panel iskustvo s terena i pokazala razliku između teorijskih normi i stvarnih uredničkih izazova.
Treći blok bio je posvećen i obrazovnom aspektu, s naglaskom na rezultate regionalnog istraživanja o seksualnom uznemiravanju novinarki i sposobnosti studenata da prepoznaju eroziju etičkih standarda. Raspravljalo se o tome koliko ih obrazovni sustav priprema za profesionalne dileme i kako istraživanja mogu doprinijeti promjeni uredničke kulture. Uključena je i analiza postojećih pravnih mehanizama zaštite, uloga EU projekata, internih redakcijskih politika i modela edukacije, uz reference na prakse iz inozemstva koje se mogu primijeniti u Hrvatskoj.
Studentice i studenti Fakulteta političkih znanosti aktivno su sudjelovali raspravom i otvorili niz važnih pitanja o uredničkoj odgovornosti, institucionalnim mehanizmima zaštite, profesionalnim standardima i feminističkom pristupu novinarstvu. Njihova uključenost potvrdila je potrebu za sustavnom feminističkom edukacijom kao ključnim temeljem budućnosti medija.
Druga večer Ženskog filmskog festivala potvrdila je njegovu ulogu kao edukativne i društveno angažirane platforme koja povezuje film, feminističku teoriju i institucionalni rad na zaštiti ženskih prava. Program je pokazao da je feminizam nužan okvir za razumijevanje društvenih odnosa moći i da nova generacija novinarki i novinara želi preuzeti ulogu u izgradnji medijskog prostora temeljenog na odgovornosti, pravednosti i poštivanju dostojanstva svake osobe.
Inicijativu autora Saše Šimprage „Nazovi me po njoj“, pokrenutu u sklopu festivalske radionice, svojim potpisima podržali su brojni uzvanici iz političkog, umjetničkog, novinarskog i kulturnog života. Uslijedila je prezentacija inicijative i što je učinjeno do sada i koji su konkretni daljnji potezi. Svi su se složili da je trenutak za sustavnu promjenu – za grad u kojem žene više neće biti izbrisane iz javnog prostora.
Političarke i političari podržali inicijativu
Sabina Glasovac, potpredsjednica Hrvatskog sabora, emotivno je podijelila iskustvo akcije iz Zadra, gdje su za 16 dana aktivizma lica šesnaest spomenika bila prekrivena licima šesnaest žena:
- Žene se ne vide dovoljno u javnosti, kao što se ne vide ni u politici. Vrijeme je da to promijenimo - rekla je te predložila i da jedna od zagrebačkih ulica dobije ime po velikoj glumici Ani Karić.
Dušica Radojčić, saborska zastupnica, predložila je da se u Puli ulice nazovu prema ženama koje su radile u željezari:
- To je povijest grada koju nikada nismo dovoljno vrednovali - poručila je.
Luka Korlaet, dogradonačelnik Zagreba, istaknuo je nužnost ispravljanja povijesnih propusta:
- Treba sustavno osvještavati doprinos arhitektica, umjetnica i znanstvenica. Ova inicijativa je važna i otvara konkretan prostor za promjene - rekao je te podržao i prijedlog da se park pored stana Mire Furlan nazove njezinim imenom – kao čin ispravljanja velike nepravde prema glumačkoj doajenki koja je ostavila neizbrisiv trag.
Adrian De Vrgnа naglasio je:
- Miri Furlan ovaj grad duguje pravdu. Vrijeme je da je napokon ispravimo - rekao je.
Publika je jednoglasno podržala i prijedlog da se ulica u Novom Zagrebu – Podbrežje – nazove prema Jagodi Kaloper.
Međunarodna prisutnost i podrška
Posebno se istaknula prisutnost Raphaëla Boucqueya, zamjenika veleposlanika Kraljevine Belgije, čija potpora ima veliku simboličku i partnersku težinu. Kraljevina Belgija i Ženski filmski festival njeguju sestrinsku suradnju s Međunarodnim briselskim ženskim filmskim festivalom, koja jača regionalno i europsko povezivanje ženskih filmskih mreža i kulturnih institucija.
Festival je zahvalio i Marini Chrystoph, direktorici Austrijskog kulturnog foruma, na dugogodišnjoj suradnji, snažnoj potpori ženskoj filmskoj sceni i inspirativnom govoru kojim je otvorila projekciju austrijskog filma.
Sljedeći koraci
Ženski filmski festival nastavlja rad na inicijativi „Nazovi me po njoj“. Slijede sastanci s Gradom Zagrebom, Odborom za imenovanje ulica te relevantnim institucijama kako bi se službeni prijedlozi proveli u proceduru.
Festival će u 2026. godini objaviti i prvi katalog prijedloga ženskih imena za javne površine, što će predstavljati važan simbolički i praktičan alat za cjelo društvo