Patrick (10) iz Zagreba već drugi put će donirati kosu. Udruga Krijesnica napravit će od nje periku za djecu oboljelu od malignih bolesti. Dječaku je ovo već drugi put da je godinama čekao da mu kosa naraste 30 cm
BRAVO, PATRICK
Dječak velikog srca: 'Puštam kosu za djecu oboljelu od raka. Neka curica će opet biti sretna'
Čitanje članka:
4
min
Kao mali sam zbog epilepsije bio u bolnici. Ja se toga baš i ne sjećam, ali mi je mama puno puta kasnije pričala o tome i uvijek bi rekla: "Patrick, ti si tamo bio najzdraviji." I tako sam počeo razmišljati o svoj toj bolesnoj djeci i mislio sam si - ako sam ja bio najzdraviji, kako je onda bilo drugima, ispričao je u jednom dahu mali Patrick Ilić (10) sa zagrebačke Trešnjevke dok mu je mama Dina pokušavala ukrotiti dugu, plavu kosu te je svezati na vrhu glave u pundžu. Potvrdno kima glavom na svaku Patrickovu riječ i ohrabruje ga da priča dalje.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
00:27
- Pitao sam se što bih mogao učiniti za bolesnu djecu kako bi se osjećala bolje. Iskreno, ništa mi nije padalo na pamet. Ali znao sam da nešto moram. I onda je mama jednog dana vidjela na internetu da se udruzi Krijesnica može donirati kosa kako bi se od nje napravile perike za djecu oboljelu od malignih bolesti nakon što svu kosu izgube od kemoterapija. Odmah su mi curice bile u glavi. Mislio sam kako za dečke to možda i nije neki problem, ali znao sam da su curice sigurno jako tužne kad nemaju kosu. I tada sam odlučio. Pustit ću kosu da mi naraste i onda ću je donirati. Neka će curica opet moći biti sretna - iskren je dječak, učenik petog razreda Osnovne škole Julija Klovića.
Dina se s ponosom smješka i kima glavom u znak potvrde. Dodaje da je Patrick zaboravio da je i prije toga činio dobra djela.
- Nakon što je izašao iz bolnice, svake smo godine nosili kolače liječnicima u dežurstvu u tu bolnicu. Htjeli smo ih malo počastiti jer nikad nismo zaboravili na njihovu požrtvovnost kao ni na sve ono što smo tamo prošli. Naime, Patrick je bio potpuno zdrav dječak, a onda je jednog dana kada je imao tri godine, imao čak 20 epileptičnih napada u jednom danu. Bili smo izvan sebe. Nikakvih simptoma ni upozorenja nije bilo. Srušio nam se svijet. U bolnici je bio više od mjesec dana - prisjeća se mama Dina.
Dodaje kako se tada u potpunosti promijenila i naučila neke od najvažnijih lekcija u životu.
- Ja sam tamo očajavala, a s nama je bila u sobi još jedna obitelj čije je dijete bilo bolesno, iako, to dijete je na prvu izgledalo potpuno zdravo, baš kao i moj Patrick. Sprijateljila sam se s mamom od tog djeteta i tako, kroz priču, doznala da se njezino dijete rodilo s pola srca, da je već operirano, da će morati na transplantaciju, da mu je život doslovno nekad visio o koncu. Ronila sam suze valjda mjesec dana. To je bila prekretnica. Od tada sam apsolutno sve u životu cijenila više. A to je i bio razlog zašto sam Patricku rekla da je bio jedan od najzdravijih u bolnici jer vidjeli smo doista svakakve sudbine - iskrena je Dina.
Od tada, svog sina, kaže, pokušava odgojiti u humanu i zahvalnu osobu koja će uvijek pomagati drugima i cijeniti život.
A Patrick je upravo takav i ispao. Kosa mu je dugačka 30 centimetara, baš onoliko koliko treba biti da bi je mogao odrezati i donirati. Sada čeka da naraste samo još koji centimetar kako bi mu frizerka mogla oblikovati urednu, mušku frizuricu. Ono što je najbolje, Patricku će ovo biti drugi put da donira kosu. Prvi je put to učinio sa samo šest godina. Bio je s mamom u udruzi Krijesnica koja pruža podršku djeci oboljeloj od malignih bolesti.
- Pokazali su mi popis djece koja čekaju na svoje perike. Bio je ogroman. Rekli su i da nema više tko šivati te perike i da podučavaju jednu mladu curu da ona to nauči raditi. Treba im mjesec dana da sašiju jednu periku. Kad sam prvi put odrezao kosu bio sam jako ponosan, a mama je ronila suze - smije se Patrick. A reakcije na ono što čini su podijeljene.
- Dio obitelji mi kaže da se ošišam i da počnem pomagati na druge načine, ali ja ne želim. I mnogi odrasli me znaju pitati: Pa jesi li cura ili dečko, ošišaj se. A onda im kažem da to radim za bolesnu djecu pa me pohvale - kaže dječak.
Ipak, važno mu je što ga najbolji prijatelj razumije i podržava. Dodaje da se njemu sviđa i kad ima dugu i kad ima kratku kosu te da mu zasigurno ni ovo neće biti zadnji put da donira kosu.
- Možda ću nakon ovog puta napraviti pauzu da olakšam mami koja mi je svaki drugi dan pomagala s feniranjem i njegom kose. Briga za kosu oduzela mi je puno vremena i nije mi žao, ali kad budem još malo stariji moći ću se u potpunosti sam brinuti o kosi pa ću je tada opet početi puštati radi doniranja - odlučan je Patrick.
Zdravlje mu je danas odlično. Liječnici su mu, srećom, vrlo brzo pogodili terapiju za njegov tip epilepsije te mu se napadaju više nisu ponavljali. Pio ih je dvije godine i budući da u tom periodu nije više imao niti jedan napad, rekli su mu da ih može prestati piti. Danas je veseo i razigran te kaže da obožava košarku. Nekad ju je i trenirao, a danas je voli gledati na tv-u i ići na utakmice.
Najveća želja mu je potaknuti ljude da i sami doniraju svoju kosu i usreće bar jedno srce bolesnog djeteta.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
