sve su to bedastoće..... da su naši starci čekali da im se sve posloži u životu nas ne bi niti bilo..... ...cijela moja generacija je odrasla u stanovima veličine oko 50m2, obično dvosobni, a bilo je po dvoje djece, e sada , ovisi kako je to bilo zamišljeno, moji prijatelji koji su imali brata ili sestru, obično bi dobili spavaću sobu , a starci su spavali u dnevnom boravku a nekakvom kauču. .... ja osobno sam spavala u dnevnom boravku a starci u spavaćoj sobi... svaki dan sam sprema i rapremala kauču, pisala sam zadaću na sklopivom stoliću i sjedila na sklopivoj stolici i tako do fakulteta,.... ja ne mislim da je to negativno utjecalo na moju mogućnost učenja jer moja frendica je učila u kuhinji za kuhinjskim stolom i sada je product manager u jednoj našoj poznatoj firmi.... .... to da sve mora biti posloženo je netko progurao i dok se to lovi prođe vrijeme i izgubi se zapravo obitelj... nije uzalud poslovica "gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna" ... naravno da se neke osnovne stvari moraju zadovoljiti a to je sigurno stanovanje, jer ako si nesiguran podstanar to će svakako utjecati na odluku , imati ili ne imati obitelj, sve ostalo je pre-se -ra- _a-nje.