Plenković je kameleon, politiičar, a i sami čovjek po potrebi, vlastitoj. Anemija, brisanje na sigurno dok ne vidi što će se dogoditi, iz antifašističke, da ne kažem komunističke obitelji, a po potrebi i desničar (politički poeni), ateist, kršten u četrdesetima, danas u prvim redovima crkve, veliki HDZ-ovac od trenutka kada je stara garda bila na zalazu, kada je shvatio da mu to jamči probitak, veliki Tuđmanov obožavatelj iako mu se mnogi (i ovi trenutni desničarski) potpuno kose sa Tuđmanovom antifašističkim pogledima, veliki europejac jer se ugodno tamo osjeća i ima pripremljeno zaleđe za poziciju i egzistenciju obitelji u Briselu... itd. Što će ostati nakon njega, nije ga briga, koliko dugova ćemo plaćati, koliko ćemo biti ideološki zavađeni i podijeljeni, nije ga briga...Njegova jedina briga je njegov stolac, njegov probitak i njegov egotrip. To je Andrej Plenković, čovjek za sva vremena, za sve boje i ideologije, ovisno o vlastitom interesu i probitku. Poslije mene može biti i potop, ja ću biti na svojoj sigurnoj splavi...