Dali su si truda: Četvrtaši sami napisali rječnik iločkih djedova

Mali korak za hrvatsku leksikografiju, a divovski za učenike IV.b razreda i njihovu učiteljicu, napisala je Dubravka Smajić, predsjednica katedre za jezikoslovlje i književnost Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku.
Ona je napisala predgovor za knjigu “Mali iločki zavičajni rječnik”, koji su napisali učenici OŠ “Julija Benešića” u Iloku, pod mentorstvom njihove učiteljice Marije Čobanković.

- Oni su bili vrijedni, marljivi, dosljedni, ponosni i uporni te su zato i uspjeli prikupiti čak 420 riječi. Ovo što su napravili je fascinantno jer su u cijelu priču krenuli pohađajući drugi razred, kad su, zapravo, tek naučili tečno čitati i pisati. Knjiga, koju smo tiskali u 300 primjeraka, najljepše je sjećanje koje su učenici sami sebi napravili kao uspomenu na prve školske godine - priča učiteljica Marija o svojim učenicima.

Jezični čistunci vjerojatno bi se naježili na brojne riječi iz iločke govorne svakodnevice, ali, pojašnjava učiteljica Marija, “iločki govor, koji je poznat u dijalektološkoj znanosti kao zaseban zavičajni govor Iloka, Tovarnika, Bapske, Lovasa, Šarengrada i Ilače, u sebi je prožeo puno slovačkih, mađarskih, njemačkih i turskih riječi.

- Sve ovo što su djeca uradila, njih 21, nastalo je u dopunskoj nastavi i nikome od njih nije bilo teško pružiti svoj maksimalni obol u prikupljanju građe. Ja sam samo željela ugraditi u učenike ljubav prema zavičaju kroz rad na pisanju zavičajnog rječnika te da nauče biti ponosni na to jezično blago i raznolikost koju imamo - kaže nam učiteljica Čobanković.

Mjesecima su učenici od svojih roditelja, baka, djedova i susjeda tražili da se prisjete što više starih riječi i njihova sjećanja zapisivali. Tako su učenici iz zaborava “istrgnuli” riječi poput dunstflaše (staklenka za kompot), briftregera (poštar), aršanja (odlazak u nepoznato), pempe (poprženo brašno koje se koristilo u ishrani dojenčadi), plajavaza (olovka), salauke (nevrijeme), paišla (paprikaš), ambitusa (predsoblje)...