Da, mnogi prijedlozi su blesavi i čudni. Ali napokon pričamo o jeziku, riječima, govoru...
Važno je da priča s jezikom ne bude politikantstvo i nametanje neprihvatljivih izbora od dijela političkih i društvenih interesnih skupina
Još od vrtomlata traju rasprave o novim hrvatskim riječima. Treba li uopće “gurati” u jezik neke čudne složenice, poput uspornika, kružnika, zatipka, udne tuljice... Zgražamo se nad tim idejama, nepotrebnom uvrtanju fraza za koje imamo dobe stare udomaćene izraze. Ni vlastite, prekrasne dijalekte ne poznajemo dovoljno, djeca sve lošije govore i čitaju materinji jezik, čemu ove izmišljotine?
