Domagoj je pokazao ono što se odavno već znalo, a to je da je on vjerojatno i ponajbolji rukometaš današnjice. Ukratko, čovjek ima sve i sam je u stanju voditi cijelu momčad do pobjede. I mogu sada reći... Najviše mi je zbog njega žao što se nije dobila ova utakmica. Jer, mogla se i morala se...ma što god mi pričali sada i tješili se. Nažalost, određeni pojedinci su se izgubili u najbitnijem trenutku. Protivnik nam je dao 20 golova... Mi smo mogli i trebali makar 21. I to ne kažem da se naslađujem, jer volim svoju zemlju i sve naše sportaše. Znam koliko je teško doći do tako visoke razine, ali jednostavno ovo je realnost. Jednako lako kako smo počeli pričati o zlatu odmah nakon polufinala, jednako tako lako smo i izgubili finale. Umor i iscrpljenost, o tome ne volim pričati. Po tome je Dule trebao biti najumorniji, a opet je završio kao naš najbolji pojedinac u finalu. Nadam se kako će dočekati to jedno zlato kao krunu svega što je u karijeri učinio.