Istraživači istražuju kako projekti kratkoročnog smještaja mogu unijeti novi život u prazne zgrade i potaknuti inkluzivniji i održiviji život u gradovima
NOVA RJEŠENJA
Budućnost održivih gradova: Kako se prazne zgrade mogu pretvoriti u živa susjedstva
Čitanje članka:
5
min
Talijansku arhitekticu i istraživačicu dr. Chiaru Mazzarellu već dugo fascinira ideja pronalaženja boljih načina korištenja praznih zgrada. Diljem Europe milijuni domova i poslovnih zgrada stoje prazni, dok istodobno nedostatak stanova i rast stanarina mnoge ljude ostavljaju u nesigurnim uvjetima stanovanja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:52
- Mnogo govorimo o kružnom gospodarstvu, ali socijalno kružno gospodarstvo – način na koji ponovno koristimo prostore za ljude – dobiva mnogo manje pažnje, rekla je Mazzarella.
Na Tehničkom sveučilištu u Delftu u Nizozemskoj Mazzarella je u rujnu 2025. završila dvogodišnju istraživačku inicijativu EU-a pod nazivom NOMAD. U svom radu istraživala je kako kratkoročni i zajednički vođeni smještajni projekti mogu dodati vrijednost mjestima, revitalizirati urbana područja, poticati društvene veze i inspirirati održivije planiranje gradova.
Usredotočila se na studije slučaja iz eksperimentalnih projekata u Rotterdamu i Delftu, Bruxellesu i Parizu.
Privremena rješenja izgrađena na zajednici
Jedna od inicijativa koje je Mazzarella proučavala bila je Vlaardingen Commons, eksperimentalna stambena zajednica blizu Rotterdama. Ondje je danas 33-godišnja Laura van Driel pronašla neočekivani dom i novi način života.
Nakon što se mučila pronaći pristupačan smještaj u Amsterdamu, van Driel je započela ono što opisuje kao , napola prisiljen, napola avanturistički život, seleći se između eko-zajednica u Nizozemskoj, Portugalu i Francuskoj.
Godine 2021. otkrila je Vlaardingen Commons, kojim upravlja zaklada Stad in de Maak (Grad u nastajanju). Ova organizacija upravlja privremeno praznim gradskim objektima i nudi ih stanovnicima uz mali ili nikakav najam u zamjenu za održavanje i revitalizaciju.
Van Driel se uselila u malu kuću predviđenu za rušenje, dijeleći je sa strancem. Ubrzo je postala dio živahne, samoorganizirajuće zajednice. Stanovnici su održavali vrtove, organizirali radionice, kuhali zajedno i čak imali zajedničku saunu.
- Imali smo različite ‘krugove’, koji su bili poput odbora za svaki zadatak, prisjetila se.
- Vodila sam vrtni krug i pomagala dizajnirati i graditi povrtnjake i prostore za druženje. Svaki tjedan imali smo zajedničku večeru – često juhu od viška hrane s tržnice. Bilo je to vrlo društveno mjesto s mnogo događanja, nastavlja.
Obnavljanje nekorištenog prostora
Prema Mazzarelli, projekti poput Vlaardingen Commonsa pokazuju kako privremeno nekorištene zgrade mogu postati društveni i okolišni resursi, smanjiti otpad, omogućiti ljudima da isprobaju nove načine zajedničkog života i poboljšati kvalitetu gradskog života.
Diljem Europe više od 47 milijuna domova i brojni poslovni objekti stoje prazni, prema izvješću EU-a o stambenoj krizi, dok se više od milijun ljudi suočava s beskućništvom, a mnogi se bore s rastućim stanarinama.
Istodobno raste potražnja za fleksibilnim, kratkoročnim smještajem među digitalnim nomadima i privremenim radnicima.
Proučavajući inicijative „odozdo“, od zajedničkih stambenih prostora do društvenih centara, Mazzarella želi pokazati kako bi takvi projekti mogli poslužiti kao temelj kružnijih i uključivijih urbanih politika.
- Gradovi žele biti održiviji, ali taj razgovor rijetko uključuje društvenu ponovnu uporabu praznih prostora, rekla je.
- Privremeni projekti poput ovih pokazuju što je moguće, nastavlja.
Vaganje koristi
Trenutno, kaže Mazzarella, dugoročna vrijednost takvih projekata još nije jasna. Kroz izravna opažanja, intervjue sa stanovnicima i susjedima te proučavanje literature razvila je okvir za procjenu društvene i ekonomske vrijednosti privremenog korištenja prostora.
- NOMAD-ov okvir alat je koji općine, investitori i društvene skupine mogu koristiti kako bi procijenili koristi različitih privremenih namjena i planirali nove, rekla je Mazzarella.
- Cilj nam je pomoći donositeljima odluka da poboljšaju društvenu i ekološku održivost naših gradova, polazeći od potreba ljudi, tvrdi Mazzarella.
Ipak, projekti poput Vlaardingen Commonsa pokazuju i izazove, osobito početnu sumnjičavost susjeda.
- U početku su ljudi mislili da smo skvoteri ili hipiji”, rekla je van Driel.
- Ali pritužbe policiji zapravo su se smanjile, a susjedi su postali mnogo prijateljskiji kad su vidjeli kako brinemo o području, nastavlja Driel.
Trajan utjecaj
Do kraja 2024. stanovnici Vlaardingen Commonsa iselili su se kako bi napravili mjesta za prenamjenu, ali njihov utjecaj na područje ostao je. Piet Vollaard, suosnivač Stad in de Maak, istaknuo je da je ostavljanje trajnog nasljeđa jedno od ključnih načela njihova modela.
U slučaju Vlaardingen Commonsa, odluka o uklanjanju ograda i stvaranju zajedničkog vrta bila je toliko dobro prihvaćena da ju je lokalna stambena korporacija uključila u planove prenamjene.
- Vidjeli su da zajednički vrtovi mogu funkcionirati, pa su sada dio dizajna, rekao je.
Među ostalim uspjesima bili su i zajednički društveni prostori otvoreni javnosti, poput praonice rublja, koja je poticala interakciju sa susjedima. Privremeno korištenje prostora također omogućuje eksperimentiranje i potiče ideje za stvaranje društvenih, kulturnih i ekoloških koristi.
Raniji projekt Stad in de Maak, Pension Almonde u Rotterdamu, imao je sličan utjecaj. Zgrada je postala središte kulturnih i društvenih aktivnosti: Marokanke su učile nizozemski, žene s Zelenortskih otoka izrađivale su karnevalske kostime, a sirijske izbjeglice organizirale filmski festival.
- Čak su jedan stan pretvorili u beduinski šator, rekao je Vollaard.
Snaga takvih zajednica jasno se pokazala kada je 2020. izbio COVID-19.
- Odmah se ova zajednica, navikla na dijeljenje i zajedničko rješavanje problema, mogla brzo organizirati oko nabave hrane, kuhanja i kupovine jedni za druge te dijeliti hranu sa širom zajednicom, rekao je.
Danas zaklada nastavlja ovaj model u obližnjem Zwijndrechtu, kamo se preselila i van Driel, u nadi da će pokazati kako privremeni stambeni aranžmani mogu potaknuti regeneraciju i društvene veze koje nadilaze životni vijek same zgrade.
Regeneracija odozdo
Mazzarella je usporedila rezultate s različitih lokacija kako bi identificirala zajedničke obrasce i koristi te pomogla lokalnim vlastima i investitorima bolje iskoristiti prazne zgrade.
Vjeruje da prepoznavanje društvene vrijednosti kolektivne privremene uporabe prostora može dati legitimitet inicijativama „odozdo” i podržati inicijativu Novog europskog Bauhausa prema uključivijoj zelenoj tranziciji.
Još prije 25 godina istraživači i urbanisti počeli su prepoznavati snagu privremenih namjena ‘odozdo’ za regeneraciju zgrada i gradskih područja, rekla je Mazzarella.
- Nadam se da će rad u sklopu NOMAD-a istaknuti te koristi i pomoći u stvaranju alata koji povećavaju povjerenje u inovativne, kolektivne i nekonvencionalne projekte, zaključuje Mazzarella.
Autor: Gareth Willmer
Istraživanje opisano u ovom članku financirano je putem programa Marie Skłodowska-Curie Actions (MSCA). Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, publikaciji EU-a o istraživanju i inovacijama.
Više informacija:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
