Svi su iskusili snijeg (barem mi kontinentalci). Ljudi znaju kada ga očekivati. Meteorolozi ga najavljuju. Unatoč svemu, snijeg uvijek iznenadi. Snijeg je promjena izgleda. Cijeli grad, cijeli kvart,, kraj poprima novi izgled. Sve je drugačije, bijelo i čisto. Sve je novo, ulica kojom svakodnevno hodate, pločnici, krovovi... Potpuno novo iskustvo koje vas tjera da zastanete i iznova pogledate sve te poznate, dosadne, prozaične motive. Snijeg je promjena u ljudima. Izgledaju drugačije kada izađu na ulice prvog snježnog dana. Gledaju se u povorci očima koje kao da govore, nešto se dogodilo, dogodio se snijeg. Pronašli su promjene u svojoj okolini, traže promjene i jedni u drugima. I pronalaze ih. Izgledaju svježe, ozbiljno, življe... dok hodaju pločnicima, čuvajući se leda. Oči su im brže, obrve im plešu, obrazi su im crveni. Prekrasni su. Snijeg je dokaz da svijet može izgledati drugačije u kratkom vremenu. Sve te pahulje snijega padaju složno i odišu bjelinom. Nijedna nije ista, ali sve su bijele i sličnog oblika i iste svrhe. Poput ljudi koji su to zaboravili. Izblijedjet će. Otići će. A mi ćemo ostati isti,, i opet po ko zna koji put nenaučeni.