Brojni suigrači uputili su izraze sućuti obitelji povodom smrti Mladena Bartolovića i oprostili se od njega biranim riječima. Svi se slažu da je bio odličan igrač, ali i još bolji čovjek....
OPROŠTAJ OD LEGENDE
'Bartolović je otišao tiho, kakav je i bio. Stalno mi se pred očima vrte njegove slike i uspomene'
Čitanje članka:
4
min
Vijest kako nas je u 49. godini života, nakon duge i teške borbe s opakom bolešću napustio Mladen Bartolović, ostavila je veliku prazninu u srcima mnogih koji su poznavali ovog legendarnog nogometaša, jednoga od najomiljenijih likova u povijesti Hrvatske nogometne lige.
Pokretanje videa...
00:53
Posljednji ispraćaj bit će u srijedu u 12 sati na mjesnom groblju u Nuštru.
- Nema dugo da sam se oprostio od Josipa Lukačevića, a ode i moj Bartol... Znao sam da je teško bolestan, bili smo cijelo vrijeme u kontaktu, ali sam se ipak nadao da će se nekako izvući. Izgubio sam dragog prijatelja, ostaje velika praznina u mom srcu - kazao je nam Dario Damjanović, koji je teško birao riječi kojima bi opisao suigrača i prijatelja:
- Bili smo suigrači i cimeri, moja supruga Željka i ja smo čuvali njegove sinove kad je trebalo, ostali smo u kontaktu i kasnije kad su nam se putevi nakon Hajduka razišli. Oni su dolazili kod nas u Modriču, mi kod njih u Nuštar... O njegovim igračkim kvalitetama neću govoriti, to svih znaju, samo ću reći da je bio rijetko dobar momak o kojem nikad nitko nije rekao ružnu riječ, a svi znamo kakav je nogomet i okruženje u kojem živimo. Ovo naše podneblje je takvo, tek kad izgubimo nekoga počnemo ga cijeniti...
S Bartolovićem je u napadu Hajduka igrao Tomislav Bušić.
- Nakon prve dobre sezone malo sam pao u formi i tadašnji trener Zoran Vulić je upario u napadu Bartola i mene, i mogu reći da mi je on bio najdraži suigrač. Bilo mi je lijepo igrati s njim, vratio me u život, namjestio mi je puno golova, baš je bio poseban. Uvijek veseo i nasmijan, uvijek je imao koristan savjet za nas mlađe suigrače, držao je do svoje obitelji. Njegova karijera je bez ijedne mrlje i baš me rastužilo kad sam pročitao da je otišao. Znao sam da je bolestan, igrali smo i humanitarnu utakmicu za njega, ali ipak sam se nadao nekom čudu. Iskreno, od kad sam čuo tužnu vijest, vrte mi se njegove slike pred očima, uspomene, svlačionica, teren, utakmice..., baš sam jako tužan, uvijek ću ga se rado sjećati.
Navijači Hajduka Bartolovića najviše pamte ga po takozvanom "ringišpilu" kojim je u derbiju na Maksimiru 2008. iz igre izbacio Mikića i kompletnu obranu Dinama.
- To je bio dribling kojeg se svi sjećaju, ali Bartolović je bio daleko više od tog jednog driblinga. Tuga velika, znali smo da je bolestan ali opet se nekako nadaš da će se izvući... Znali smo se godinama i ja ću ga pamtiti kao tihog momka koji se nikad nije gurao u prvi plan, to ga je možda koštalo i uspješnije karijere, ali on je bio skroman i radišan, nikad se nije žalio. Nastranu nogomet, ja ću ga pamtiti kao krasnu osobu, ljudini, iskrenog prijatelja i jednu jako vedru i optimističnu osobu... - kazao nam je nekadašnji kapetan Hajduka Hrvoje Vejić.
Bartolovića se po lijepome sjeća i Boris Pandža s kojim je dijelio svlačionicu Hajduka i privatno se družio.
- Baš smo u subotu igrali s Hajdukom prijateljsku utakmicu i rekao mi je oružar Miro Čolak da je Bartol jako loše, a opet me vijest o smrti iznenadila. Nekako se čovjek nada da će se nešto dogoditi. Nažalost, Bog je tako htio, a ja sam siguran da je on sada na nekom boljem mjestu jer sve ostalo ne bi imalo smisla. Bili smo jako dobri, čuli smo se i dok je bio bolestan, prisjećali se nekih zajedničkih vremena i utakmica... O njemu je teško nešto novo reći, svi znamo da je bio pravi prijatelj na terenu i van njega, uvijek smo se smijali i šalili, svatko ga je volio, što se vidi i sad kad je otišao po brojnim porukama. Žao mi je njegove Silvije, djece, brata... Što se tiče igračkih kvaliteta i tu je sve poznato, bio je jako inteligentan igrač koji je mogao igrati na više pozicija, svaki trener se na njega mogao osloniti...
Bartolović je igrao za Segestu, Cibaliju, Dinamo, Hajduk, Zagreb, njemački Saarbrücken, iranski Foolad, a upisao je i 17 nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Tamo je svlačionicu dijelio s Bulendom Biščevićem.
- Mladena sam dočekao u reprezentaciji, nisam ga poznavao ranije i nisam znao da je rođen u Zavidovićima i da može igrati za BiH sve dok ga Baka Slišković nije pozvao. Van terena je bio miran i šutljiv, a na terenu sušta suprotnost, eksplozija u sekundi, sad je tu, za sekundu ga više nema... Vrlo brzo se uklopio u momčad, bio je jako dobar igrač, nepredvidiv... Nismo bili u nekom posebnom kontaktu nakon toga ali znao sam da je Dario Damjanović dobar s njima i preko njega sam čuo da je teško bolestan. Emir Spahić i Dario bili su mu u posjeti, jedva sam ga prepoznao na fotografijama... Borio se koliko je mogao, nažalost nije uspio, otišao je tiho, kakav je i inače bio - zaključio je Biščević.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
