Antu (6) napokon su primili u vrtić i to gradski: 'Djeca su sve što mom sinu sada treba...'

Nije to uspjeh samo za nas, za Antu. Cijela jedna grupa od 20 djece koja budu s njim, od sada će znati da u životu postoji i nešto drugačije, sva ta djeca naučit će prihvaćati drugačije od sebe. To je ono što treba nama odraslima i cijelom našem društvu i zato mislim da je vrtić Hlapić dobro odlučio, rekla je Marica Đogaš Mikulić, mama malog Ante (6) iz Slavonskog Broda. Ante je, naime, prvo dijete s Cornelia de Lange sindromom koje će pohađati gradski dječji vrtić sa svojim prijateljima-sugrađanima. Zbog sindroma koji ima, Ante je dijete s težim zaostajanjem u razvoju te je u potpunosti ovisan o pomoći druge osobe. Neverbalan je i ne hoda. Nakon dugotrajne borbe za upis u vrtić koji bi mu bio primjeren, u utorak će provesti prve sate u slavonskobrodskom Dječjem vrtiću Hlapić. Radi se o gradskom vrtiću u kojeg Marica do sada nije ni predavala dokumente za upis jer nije mislila da bi Ante ikada mogao pohađati taj vrtić. Međutim, kada se našla u bezizlaznoj situaciji i s hrpom odbijenica u rukama, otišla je do Grada, raspitati se za mogućnosti koje su joj ostale.

'Najgore je kad ti ne daju priliku'

- Grad se pokazao jako zainteresiranim za naš slučaj. Predložili su upis u redovni vrtić unatoč tome što nikada nisu imali slučaj kao što je Ante i jako se boje. Ne skrivaju oni to, njima je to veliki izazov, ali spremni su uhvatiti se ukoštac s njim i pokušati integrirati Antu u taj vrtić i pružiti mu priliku. Ne mogu vam opisati koliko mi to znači. Najgore je kad ti ni ne daju priliku - rekla je Marica. Uz njega će čitavo vrijeme biti asistentica, ali njegova majka nada se kako će napokon imati doticaj s drugom djecom i situacijama koje će ga ne samo maknuti iz jednolične svakodnevice, nego i pripremiti za sve što ga u budućnosti čeka.

Pet dana u tjednu, napokon

- Ta djeca su sve što njemu sada treba. On je predškolarac i mora se socijalizrati. Znam da će pohvatati sve što i druga djeca, tu neće biti problema. Pružat ću stopostotnu podršku odgajateljima i bit ću tu za sve što im treba - kaže Marica. U početku će Ante biti u vrtiću po dva sata kako bi se privikao, a nakon toga ići će po četiri sata dnevno, svih pet dana u tjednu. Na terapije će i dalje morati u Zlatni Cekin. Podsjetimo, unatoč tome što je zadovoljavao sve uvjete i bio je sposoban pohađati ustanovu pet dana u tjednu po četiri sata, Ante je smio dolaziti samo dva dana u tjednu u Centar za rehabilitaciju i odgoj djece s teškoćama u razvoju Zlatni cekin u Slavonskom Brodu. Radi se o ustanovi koja je otvorena uz pomoć franjevaca. U sklopu ustanove nalazi se poliklinika u kojoj su dvije specijalističke ambulante, pedijatrijska i fizijatrijska, ali i vrtić. Sve to skupa zvuči kao idealno mjesto za boravak malog Ante, samo što franjevci očigledno nisu mislili tako.

'Ima još puno nevidljive djece'

- Eto, umjesto da sve ima na jednom mjestu, sada ide ne jednu lokaciju u vrtić, a na drugu na terapije što pokazuje sve nedostatke sustava za socijalnu skrb koji mu nije bio u stanju omogućiti sve što mu pripada. Ipak, izborili smo se nekako za Antu i ja se nadam da će to osnažiti druge obitelji koji su u sličnim situacijama. Vjerujte, ima još jako puno nevidljive djece. Vrijeme je da se njihova prava počnu poštovati te da im se omogući sve što žele i za što su sposobni - umjesto da se na listama neprestano navode sve one stvari koje ne mogu učiniti i po čemu se razlikuju od drugih - kaže Marica.