Američki stručnjaci preporučili su smanjivanje udjela ugljikohidrata, a veći udio životinjskih proteina nego sad, što neki tumače kao preokretanje Piramide prehrane
OBRNUTA PIRAMIDA
Analizira nove prehrambene piramide naših nutricionista: Trebamo li jesti više mesa?
Čitanje članka:
5
min
Sve se više piše i govori o tome kako je Maslowljeva Prehrambena piramida, koju je američko Ministarstvo poljoprivrede 1992. promoviralo kao prikaz pravog puta do uravnotežene prehrane i boljeg zdravlja, zapravo pogrešno usmjerila ljude te da je u nekim ključnim segmentima treba mijenjati. Američki stručnjaci kažu kako je glavni izvor zablude to što je u bazi piramide naznačeno da bi osnovu prehrane trebali činiti ugljikohidrati, kruh, žitarice, riža i tjestenina, a novije spoznaje idu za tim da bismo potrebe organizma bolje zadovoljili kad bi bazu prehrane činili proteini.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:19
Tako je američko Ministarstvo poljoprivrede u nedavno usvojenim preporukama za prehranu od 2025. do 2030. godine preokrenulo Prehrambenu piramidu naopako, postavljajući u bazu mliječne proizvode (mlijeko, sir, kefir) te druge životinjske izvore proteina: meso, ribu i jaja. Tvrde da je savjet o ugljikohidratima u bazi prehrane glavni krivac za epidemiju pretilosti i dijabetesa u današnje vrijeme te da bi se to preokretanjem piramide tako da u bazu postavimo proteine u velikoj mjeri promijenilo.
- Nije baš riječ o nekoj dramatičnoj promjeni. Radi se o smanjenju udjela ugljikohidrata po kilogramu tjelesne mase, jer su mnoga istraživanja u SAD-u pokazala da Amerikanci baš žive na ugljikohidratima te da je to glavni uzrok pretilosti i niza bolesti povezanih s tim. Istodobno, predviđa se povećavanje udjela životinjskih proteina, na otprilike od 1,2 do 1,4 grama po kilogramu težine, a uz to predlaže i kombiniranje više povrća i voća. Naime, istraživanja pokazuju da kod unosa proteina manjeg od 1,2 grama dolazi do pada mišićne mase, pa je preporuka da se poveća udio proteina iz animalnih izvora, koji su bolje iskoristivi, dakle da se jede više mesa i povrća - pojašnjava Olja Martinić, dijetetičarka i nutricionistica s višegodišnjim iskustvom iz savjetovališta Olja.
Kaže kako istraživanja općenito pokazuju da mnogi ljudi u prehrani imaju sve veći deficit proteina, među ostalim zbog probavnih problema koje imaju zbog mliječnih proteina, ili intolerancije na laktozu, zbog čega mnogi prestaju konzumirati mlijeko. Osim toga, manja je dostupnost ribe i mesa, pa i to utječe na manji unos proteina, tako da nove preporuke treba shvatiti i u tom kontekstu, dodaje.
- S druge strane, dosta smo se odmaknuli od nekadašnje prehrane, u kojoj su se češće koristili tzv. spori ugljikohidrati, odnosno cjelovite žitarice, kod kojih se ugljikohidrati sporije otpuštaju u krv i zato nam daju dulji osjećaj sitosti. To su namirnice koje su ljudi nekad češće koristili, poput heljde, prosa, ječma, koje imaju i mnoge nutritivne prednosti. Danas češće posežemo za industrijski prerađenom hranom, u kojoj dominiraju pšenično i kukuruzno brašno ili krumpir u prahu, koji utječu na okuse i povećanu želju za nekom hranom, a nemaju takvu nutritivnu vrijednost, pa je i zaključak da je i to jedan od razloga za velik porast pretilosti i bolesti koje su s njom povezane - upozorava sugovornica.
Nažalost, takvi su trendovi i kod nas sve zastupljeniji, pa možemo reći da itekako treba obratiti pažnju na to što jedemo, odnosno osvijestiti da bismo se manje trebali oslanjati na prerađenu hranu a više na svježe i cjelovite namirnice, kaže sugovornica. No dramatičnu najavu o preokretanju prehrambene piramide ipak ne treba shvatiti preozbiljno jer promjena koja se predviđa i nije toliko velika.
- Takvih promjena u nutricionizmu ni inače nema vrlo često, u cijeloj karijeri mogla bih nabrojiti možda dva ili tri značajna preokreta zbog nekih novih otkrića - zaključuje Martinić.
Sličnog je mišljenja i Sandra Marić Bulat, dipl. ing. nutricionizma, iz savjetovališta za prehranu Hranilica.
- Ne bih se baš složila s idejom o preokretanju piramide prehrane tako da životinjski proteini budu u prvom planu, zbog činjenice da cjelovite žitarice sadrže visok udio hranjivih sastojaka važnih za naš organizam i visok udio vlakana. Ne bismo trebali odustajati od njih i stavljati veći naglasak na proteine jer životinjski proteini sadrže i štetne zasićene masti. No treba osvijestiti da smo zbog bržeg načina života i industrije počeli jesti uglavnom bijelo brašno, bijelu rižu, mnogo industrijski proizvedenih keksa, lisnatog tijesta i sličnih proizvoda, a gotovo smo potpuno zanemarili vrijedne žitarice kojima su se nekad hranili naši stari, poput heljde, prosa, ječma i sličnih. Dakle, jedemo prerađenu pšenicu, u kojoj je mnogo dodataka koji potiču pretilost, a premalo cjelovitih žitarica koje su bogate vlaknima, koja pridonose kvalitetnoj probavi i dobrome metabolizmu - komentira Sandra Marić Bulat.
Dodaje kako bi se ona zadržala kod preporuke o prosječno 1 gramu životinjskih proteina po kilogramu zdrave odrasle osobe, što je dnevni prosjek koji bi svakako trebalo osigurati, a ujedno bi veći naglasak stavila na edukaciju ljudi o tome da češće koriste upravo žitarice koje smo u prehrani potpuno zanemarili.
- Čini mi se da danas ima mnogo mladih ljudi koji ni ne znaju što je heljda, a kamoli da bi znali kako se priprema, ili više recepata s heljdom. Dijelom je to vjerojatno linija manjeg otpora, jer nam industrija daje mnogo brzih gotovih i polugotovih rješenja, a ako želite pripremiti jelo od žitarica, neke od njih večer prije kuhanja treba namočiti pa onda i kuhati. Osim toga, nedostaje nam edukacija o načinima na koje se žitarice sve mogu pripremati, kao i to kako ih možemo skuhati da zaista budu ukusne, tako da ih doradimo začinima. Promjenu u tom segmentu danas ne možemo napraviti bez kvalitetne politike poticanja proizvodnje tih žitarica, kao i poticanja njihovih cijena, da bi ljudima bile što dostupnije. Tu i država, odnosno politika, koja bi nas trebala usmjeravati u zdravu prehranu radi suzbijanja pretilosti i dijabetesa, pada na ispitu. Naime, mnogo se govori o zdravoj prehrani, a vrlo se malo radi na tome da takve namirnice zaista budu dostupne svima – ističe Sandra Marić Bulat.
Cjelovite žitarice se, dodaje ona, mogu odlično iskoristiti u obroku baš svaki dan, tako da ih spremimo kuhane, kao prilog mesu, da ih iskoristimo u povrtnim varivima, ili kašama, odnosno maneštrama, koje su nekad bile vrlo česte u prehrani od Hrvatskog zagorja, preko Istre, pa do Dalmacije, i kombinirale su se s proteinima biljnog podrijetla, poput graha, slanutka, boba i slično.
- Mnogi su pomalo skeptični prema žitaricama zbog toga što su među prvim namirnicama u čijoj se proizvodnji počeo koristiti GMO. No nisu sve žitarice tako proizvedene i upravo je tu poanta. Uz kvalitetnu podršku politike mogli bismo doći do toga da se proizvodi koji nisu tako tretirani mogu pronaći po povoljnim cijenama. Na tome kao građani trebamo inzistirati, kao i na organskoj proizvodnji povrća - kaže naša sugovornica.
Jesti treba namirnice koje se proizvode lokalno, dakle što bliže našemu mjestu stanovanja, jer tako izbjegavamo silnu obradu da bi namirnice izdržale skladištenje i prijevoz, a glavna preporuka bila bi da svakodnevno tanjur treba biti uravnotežen.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
