Kada je Kristian Lewin-Petrov (45) zamijenio svoj dizelski automobil za električni, imao je viziju smanjenja utjecaja svoje obitelji na okoliš i značajnog snižavanja troškova vožnje. No, umjesto uštede, dočekao ga je financijski šok, piše Daily Mail.
Kristian, ekološki osviješten vozač iz Yorka u Velikoj Britaniji, kupio je električni SUV Škoda Enyaq vjerujući da će ga moći jeftino puniti kod kuće. Budući da živi u kući u nizu bez privatnog prilaza, planirao je provući kabel za punjenje od kuće do ceste.
Rješenje je postojalo u obliku ugradnje posebne kanalice u pločnik, koja bi sigurno provela kabel i omogućila mu korištenje znatno jeftinije kućne tarife za struju.
Međutim, lokalne vlasti odbile su njegov zahtjev, navodeći "nepremostive probleme zdravlja i sigurnosti", unatoč tome što je takva tehnologija odobrena u 30 drugih općina. Ova ga je odluka prisilila na korištenje javne mreže punionica.
"Rečeno nam je da kanalice predstavljaju sigurnosni rizik. Čovjek se zapita jesu li područja koja su usvojila ovu tehnologiju sada preplavljena stanovnicima koji se spotiču o kabele u nekoj vrsti slapstick apokalipse. Sumnjam", ironično je komentirao Lewin-Petrov.
"Ovaj stav prisiljava stanovnike bez prilaza, poput mene, da se oslanjaju na javnu mrežu s cijenama punjenja koje čestit izbor vožnje električnog vozila čine jednako skupim, a u mom slučaju i skupljim, od vožnje tradicionalnog automobila na benzin ili dizel."
U samo tri tjedna, potrošio je gotovo 230 eura na javnim punionicama, što je oko 115 eura više nego što bi platio za dizel za istu kilometražu.
Šokantna razlika u cijeni
Kristianov slučaj savršeno ilustrira golemi jaz u troškovima s kojim se suočavaju vlasnici električnih vozila.
Problem nije samo u Velikoj Britaniji; sličan trend vidljiv je diljem Europe. Razlika u cijeni između punjenja kod kuće i na javnim postajama može biti drastična. Prema analizama, punjenje na javnim punionicama može biti dvostruko, pa čak i trostruko skuplje od korištenja kućne utičnice. To je djelomično posljedica viših poreza na javno punjenje (u nekim zemljama stopa PDV-a je 20% ili više, u usporedbi s 5% na kućnu energiju) i operativnih troškova održavanja mreže.
Za mnoge vozače koji ovise isključivo o javnoj infrastrukturi, punjenje električnog automobila postalo je skuplje od točenja goriva u benzinski ili dizelski automobil.
Skriveni troškovi o kojima vam ne govore u salonu
Problem skupog javnog punjenja samo je vrh sante leda. Vlasništvo nad električnim vozilom nosi niz skrivenih troškova na koje mnogi kupci nisu spremni. Čak i za one koji imaju mogućnost kućnog punjenja, početni trošak može biti iznenađujuće visok. Dok osnovni punjač (tzv. Wallbox) košta između 500 i 700 eura, troškovi se brzo gomilaju. Profesionalna instalacija može stajati od 1.000 do 2.500 eura. Ako je potrebna nadogradnja kućne električne ploče, što je čest slučaj u starijim kućama, taj trošak može narasti i do 4.000 eura.
Uz dozvole i inspekcije, ukupna investicija za pripremu doma za električno vozilo lako može premašiti 5.000 eura, što je iznos koji rijetko tko spominje pri kupnji automobila. Iako električna vozila imaju manje pokretnih dijelova i generalno zahtijevaju manje održavanja, nisu bez troškova:
- Gume: Zbog veće mase i trenutnog okretnog momenta, električna vozila brže troše gume. Specijalizirane gume za EV, dizajnirane da podnesu opterećenje i smanje buku, mogu biti znatno skuplje od standardnih.
- Zamjena baterije: Iako većina proizvođača nudi jamstvo na bateriju od 8 godina ili 160.000 kilometara, izvan jamstvenog roka trošak zamjene može se kretati od 5.000 do nevjerojatnih 20.000 eura, što je često više od vrijednosti samog rabljenog vozila.
Prelazak na električno vozilo nije samo kupnja automobila; to je usvajanje novog pristupa prijevozu koji zahtijeva temeljito istraživanje i financijsku pripremu.