Kinesko tržište električnih automobila, koje je godinama bilo glavni motor globalnog EV booma, sada se prema analizi The Atlantica opasno ljulja zbog prezasićenosti, gubitaka i državne politike koja je potaknula previše ulaganja.
Godinama je Peking agresivno gurao električne aute kao stratešku industriju: Think tank CSIS procjenjuje da je u razdoblju od 2009. do 2023. u sektor upumpano više od 230 milijardi dolara subvencija, poticaja i povlaštenih kredita. Rezultat je da danas u Kini električne aute proizvodi oko 46 domaćih i stranih proizvođača, daleko više nego što i druga najveća ekonomija na svijetu može realno progutati.
Kada imaš desetke brendova koji love istog kupca, kreće klasični rat cijenama. The Atlantic opisuje bizaran fenomen “rabljenih” električnih auta koji zapravo nikad nisu vozili: proizvođači ih u očaju prodaju dilerima samo da bi ispunili targete, dileri ih registriraju kao “prodane”, a onda ih kao praktički nove bacaju na tržište s velikim popustom. Situacija je toliko izmakla kontroli da je i Partijski dnevnik javno kritizirao takve trikove kao “narušavanje normalnog tržišnog poretka”.
Umjesto da pusti tržište da odradi svoje i “počisti” slabe igrače, država često spašava posrnule brendove kako bi zadržala radna mjesta i pogone. Lokalna vlast u gradovima poput Hefea i Wenzhoua već je intervenirala spašavanjem tvornica Nia i WM Motora, iako ti proizvođači i dalje gomilaju stotine milijuna dolara gubitaka. Analitičari poput Rhodium Groupa procjenjuju da subvencije za auto sektor sada pojedu oko 3 posto prihoda središnjeg proračuna, što je dugoročno teško održivo, pogotovo dok država paralelno želi razvijati čipove, AI i druge skupe tehnologije.
Istovremeno, ključna promjena stiže iz same kineske politike: EV-i su izbačeni iz najnovijeg petogodišnjeg plana za razdoblje 2026.–2030., prvi put nakon više od deset godina. To je jasan signal da Peking planira postepeno ugasiti preostale porezne olakšice i podršku, nakon što je već ukinuo nacionalne kupovne subvencije 2022., a porezne popuste planira srezati do 2027. Službeno se priča o “zreloj industriji koja mora na tržišne noge”, ali između redaka se čita zabrinutost zbog ogromnog viška kapaciteta i pritiska na cijene.
Kad doma više nemaš kome prodati, logičan ventil je izvoz. Kineski proizvođači zadnjih godina preplavljuju svijet jeftinim električnim autima, od Južne Amerike do Europe, pritiskajući cijene i marže konkurencije. No taj val sada udara u političke zidove: SAD je uveo 100-postotne carine na kineske EV-ove, Europska unija i još nekoliko zemalja podigli su dodatne pristojbe uz optužbe za damping i prevelike subvencije. Veliki globalni igrači, uključujući i šeficu GM-a Mary Barru, otvoreno govore da je kinesko EV tržište “prekapacitirano” i da je trenutna situacija neodrživa.
Za europske proizvođače, pa samim tim i za kupce u Hrvatskoj, ovo je mač s dvije oštrice. S jedne strane, kineski višak autâ drži cijene niže i tjera VW, Stellantis, Renault i ostale da ubrzaju i pojeftine svoje električne modele. S druge strane, ako carinski ratovi eskaliraju, a kineske tvornice počnu raditi s gubitkom ili se gase, možemo dobiti scenarij u kojem je tržište punije jeftinih autâ nego ikad, ali nitko zapravo ne zarađuje dovoljno da dugoročno ulaže u razvoj. To je ono na što The Atlantic upozorava: kineski “EV čudotvorni plan” može na kraju istovremeno slomiti vlastitu industriju i ozbiljno uzdrmati ostatak globalnog auto biznisa.
U najcrnjem scenariju kineske tvornice nastavljaju pumpati aute uz državnu infuziju što ruši cijene svima, dok zapadni proizvođači traže zaštitu kroz carine i subvencije, pa se cijela priča pretvara u globalni trgovinski rat oko električnog auta. U nešto optimističnijoj varijanti Kina uistinu “skida nogu s gasa”, dio proizvođača nestaje ili se konsolidira, a tržište pronađe ravnotežu uz nešto više cijene i manje kaosa. Za sada, međutim, sve izgleda kao textbook primjer kako državne ambicije, poticaji i loše kalibrirana industrijska politika mogu od “uspješne priče” napraviti problem koji više ne ostaje unutar jedne države nego vuče za sobom cijelu globalnu autoindustriju.