Dok mirno sjedite i čitate ovaj tekst, vjerojatno imate osjećaj da ste potpuno nepomični. No, to je samo iluzija. U stvarnosti, nalazite se na planetu koji se vrti oko svoje osi, juri oko Sunca, a cijeli naš Sunčev sustav poput kozmičkog vrtuljka putuje kroz Mliječnu stazu. Desetljećima su astronomi smatrali da prilično precizno znaju kojom se brzinom krećemo, no nova, revolucionarna studija njemačkih znanstvenika sugerira da su naše procjene bile drastično pogrešne, piše Science Alert.
Prema najnovijim podacima objavljenim u studenom 2025. godine, naš Sunčev sustav mogao bi se kretati svemirom čak tri puta brže nego što predviđaju trenutni kozmološki modeli.
Ovo otkriće ne samo da mijenja brojke u udžbenicima, već bi moglo uzdrmati i same temelje našeg razumijevanja strukture svemira.
Kozmički ples i standardni model
Da bismo shvatili veličinu ovog otkrića, prvo moramo razumjeti što smo do sada smatrali istinom. Zemlja se oko svoje osi okreće brzinom od oko 1700 kilometara na sat (na ekvatoru), dok oko Sunca putujemo brzinom od otprilike 107.000 km/h.
No, tu priča ne staje. Naše Sunce, povlačeći za sobom Zemlju i sve ostale planete, orbitira oko supermasivne crne rupe u središtu naše galaksije, Mliječne staze.
Standardni model, koji je do sada bio široko prihvaćen, procjenjuje da se naš Sunčev sustav kreće tom galaktičkom stazom brzinom od približno 792.000 do 828.000 kilometara na sat. Pri toj brzini, potrebno nam je otprilike 225 do 250 milijuna zemaljskih godina da napravimo jedan puni krug oko centra galaksije – razdoblje koje astronomi nazivaju "galaktičkom godinom".
Međutim, znanstvenici sa Sveučilišta Bielefeld u Njemačkoj sada tvrde da su te brojke možda tek vrh ledenog brijega. Njihova analiza, koja se oslanja na promatranje udaljenih radio galaksija, ukazuje na to da je naša stvarna brzina znatno veća, što dovodi u pitanje tzv. Lambda-CDM model (Lambda Cold Dark Matter), okvir koji kozmolozi koriste desetljećima.
Radio galaksije otkrivaju istinu
Ključ ovog otkrića leži u načinu na koji mjerimo brzinu u golemom, tamnom prostranstvu svemira. Tradicionalne metode često su bile ograničene prašinom i plinom koji blokiraju vidljivu svjetlost.
Zato su se istraživači, predvođeni astrofizičarom Lukasom Böhmeom, okrenuli radio valovima.
Radio galaksije emitiraju snažne signale koji bez problema prolaze kroz kozmičku prašinu, pružajući mnogo jasniji pogled na udaljene strukture. Koristeći podatke s tri moćna teleskopa, uključujući mrežu LOFAR (Low Frequency Array) koja se proteže diljem Europe, tim je proveo najpreciznije brojanje tih galaksija do sada.
Ono što su pronašli iznenadilo je cijelu znanstvenu zajednicu. Uočili su da se u smjeru našeg kretanja pojavljuje znatno više radio galaksija nego što bi se očekivalo, dok ih je u suprotnom smjeru manje. Ovaj efekt poznat je kao "dipol", a njegova jačina bila je šokantna.
- Naša analiza pokazuje da se Sunčev sustav kreće više od tri puta brže nego što predviđaju trenutni modeli. Ovaj rezultat jasno proturječi očekivanjima utemeljenim na standardnoj kozmologiji i prisiljava nas da preispitamo naše prethodne pretpostavke - rekao je Lukas Böhme, vodeći autor studije.
Fenomen vjetrobranskog stakla
Kako bi laicima približili metodologiju kojom su došli do ovih zaključaka, znanstvenici koriste jednostavnu analogiju iz svakodnevnog života – vožnju automobilom po kiši.
Zamislite da se vozite kroz oluju. Ako pogledate kroz prednje vjetrobransko staklo, vidjet ćete puno više kišnih kapi koje udaraju u staklo nego ako pogledate kroz stražnje staklo. Što brže vozite, to više kapi udara u prednji dio vozila. Sličan princip primijenili su astronomi: "kišne kapi" su u ovom slučaju radio galaksije.
Gledajući u duboki svemir, primijetili su "gužvu" galaksija ispred nas, u smjeru kretanja Sunčevog sustava. No, razlika u broju galaksija ispred i iza nas bila je 3,7 puta izraženija nego što bi trebala biti prema dosadašnjim izračunima brzine.
Statistička značajnost ovog odstupanja premašuje 5 sigma, što u znanstvenom svijetu znači da je vjerojatnost da se radi o slučajnoj pogrešci ili koincidenciji ravna nuli.
Udarac za kozmološki princip
Ovo otkriće ima implikacije koje sežu daleko izvan pitanja puke brzine.
Ono direktno izaziva "kozmološki princip" – temeljnu pretpostavku da je svemir homogen i izotropan, odnosno da izgleda isto u svim smjerovima i da nema posebnih, privilegiranih mjesta ili smjerova.
Ako se Sunčev sustav doista kreće brzinom koja je višestruko veća od očekivane u odnosu na kozmičku mikrovalnu pozadinu (CMB) – koja se smatra "okvirom mirovanja" svemira – to znači da materija u svemiru možda nije tako ravnomjerno raspoređena kao što smo mislili.
- Ako se naš Sunčev sustav doista kreće ovoliko brzo, moramo preispitati temeljne pretpostavke o strukturi svemira na velikim skalama. Alternativno, sama raspodjela radio galaksija možda je manje jednolika nego što smo vjerovali. U svakom slučaju, naši trenutni modeli stavljeni su na kušnju - objasnio je koautor studije Dominik J. Schwarz.
Ova anomalija sugerira da bi svemir mogao imati složeniju strukturu ili da postoje ogromne gravitacijske sile i strukture koje vuku našu galaksiju brzinama koje nismo mogli ni zamisliti.
Što to znači za budućnost astronomije?
Znanstvenici naglašavaju da ovo ne znači nužno da je sva dosadašnja fizika pogrešna, ali ukazuje na to da nam nedostaje ključan dio slagalice. Možda je riječ o nepoznatim utjecajima tamne tvari ili o tome da se naša lokalna skupina galaksija kreće prema nekom masivnom atraktoru brže nego što su modeli predviđali.
Buduća istraživanja i novi, još moćniji teleskopi poput Square Kilometre Array (SKA), bit će ključni za potvrdu ovih nalaza. Ako se rezultati potvrde, morat ćemo ponovno iscrtati karte našeg kozmičkog susjedstva.
Do tada, ostaje fascinantna činjenica da dok čitate ovaj članak, ne sjedite mirno. Vi, zajedno sa Zemljom i Suncem, jurite kroz crnilo svemira brzinom koja prkosi mašti, dijelom grandioznog putovanja čije odredište i pravila tek počinjemo shvaćati. Svemir je, čini se, puno dinamičnije i divljije mjesto nego što smo se usudili sanjati.