U jednoj od najdramatičnijih završnica kvalifikacija u povijesti, nogometni svijet dobio je nove junake. Maleni karipski otok Curaçao ispisao je povijest postavši najmanja nacija koja se ikada plasirala na Svjetsko prvenstvo, dok je Haiti, razdiran unutarnjim nemirima, ostvario san iz egzila. Pridružila im se i Panama, potvrdivši svoj povratak na najveću svjetsku pozornicu. Njihov put do Svjetskog prvenstva 2026. priča je o upornosti, nadi i nevjerojatnoj snazi nogometa.
Curaçao: Najmanja nacija u povijesti piše bajku
Kada je sudac iz Salvadora, Ivan Barton, u četvrtoj minuti sudačke nadoknade pokazao na bijelu točku za Jamajku, činilo se da je san Curaçaa srušen. Pobjeda je Jamajčane vodila izravno na Mundijal. No nakon drame i intervencije VAR-a, odluka je poništena. Završilo je 0-0, a slavlje "plavog vala" moglo je početi. Ovaj maleni otok, sa svega 156.000 stanovnika i površinom manjom od otoka Krka, srušio je rekord Islanda iz 2018. i postao najmanja država u povijesti koja će zaigrati na Svjetskom prvenstvu.
Uspjeh Curaçaoa neraskidivo je vezan uz Nizozemsku. Otok je autonomna zemlja unutar Kraljevine Nizozemske od 2010. i prekomorski teritorij Europske unije. Curaçao je jedno od četiri konstitutivna dijela Kraljevine Nizozemske (uz Nizozemsku, Arubu i Sint Maarten). Ima vlastitu vladu i značajnu autonomiju, ali obrana i vanjska politika ostaju u nadležnosti Nizozemske. Prekomorski je teritorij Europske unije i njegovi građani su građani EU. Većina reprezentativaca rođena je u Nizozemskoj, no obiteljske veze omogućile su im da nose dres ove karipske države. Među njima su i braća Juninho i Leandro Bacuna, kapetan momčadi.
- Prije nekoliko godina o ovome nismo mogli ni sanjati. Biti dio ovoga i ostvariti san bilo bi nevjerojatno - izjavio je Juninho Bacuna za BBC prije odlučujuće utakmice.
Momčad vodi iskusni nizozemski strateg, Dick Advocaat. Sa 78 godina, on će postati najstariji izbornik u povijesti svjetskih prvenstava, nadmašivši rekord Otta Rehhagela. Zanimljivo, Advocaat zbog hitnih obiteljskih razloga nije bio na klupi u Kingstonu, već je utakmicu pratio iz Nizozemske, u stalnoj komunikaciji sa svojim pomoćnicima. Njegovo iskustvo i taktička mudrost bili su ključni u deset kvalifikacijskih utakmica u kojima je Curaçao ostao neporažen, ostvarivši sedam pobjeda.
Haiti: Kvalifikacije iz egzila i san o novom početku
Priča Haitija još je nevjerojatnija. Dok je Curaçao slavio u miru svog karipskog raja, Haićani su svoj povratak na Mundijal nakon 52 godine izborili igrajući "domaće" utakmice upravo na Curaçau. Njihova domovina je u kaosu. Oružane bande kontroliraju veći dio glavnog grada Port-au-Princea, nacionalni stadion su vandalizirali, a zemlju paralizirali nasiljem i siromaštvom. U takvim uvjetima, nogomet je postao jedina zraka nade.
Na čelu reprezentacije je 52-godišnji Francuz Sébastien Migné, čovjek koji u 18 mjeseci svog mandata nikada nije kročio na tlo Haitija.
- Nemoguće je, previše je opasno. Obično živim u zemljama u kojima radim, ali ovdje ne mogu. Nema više međunarodnih letova - izjavio je Migné.
On momčad vodi na daljinu, komunicirajući s lokalnim savezom telefonom i oslanjajući se na igrače koji igraju u inozemstvu. Njegov trud u privlačenju igrača iz dijaspore, poput bivšeg mladog francuskog reprezentativca Jean-Ricnera Bellegardea, pokazao se ključnim.
Pobjedom od 2-0 protiv Nikaragve, Haiti je osigurao prvo mjesto u skupini ispred favoriziranih Hondurasa i Kostarike. Za naciju koja se bori za preživljavanje, ovaj uspjeh je više od sporta. Igrači se nadaju da bi plasman na Svjetsko prvenstvo mogao biti katalizator promjena, trenutak nacionalnog jedinstva sličan onome koji je Didier Drogba donio Obali Bjelokosti 2005. godine. Njihov jedini dosadašnji nastup bio je 1974. godine, kada su ostali upamćeni po golu Emmanuela Sanona legendarnom Dinu Zoffu, čime je pao njegov rekordni niz bez primljenog pogotka.
Treći putnik iz Concacafove zone je Panama. "Los Canalerosi" su dominantnom pobjedom od 3:0 nad El Salvadorom osigurali svoj drugi nastup na svjetskoj smotri, nakon debija u Rusiji 2018. godine. Njihov uspjeh pokazuje kontinuitet i rast nogometa u ovoj srednjoameričkoj državi.
Pogled na kartu
Da bismo smjestili ove nogometne heroje, potreban je pogled na kartu:
Curaçao je otok u južnom Karipskom moru, smješten oko 65 km sjeverno od obale Venezuele. Zajedno s Arubom i Bonaireom čini takozvane ABC otoke. Njegov glavni grad Willemstad pod zaštitom je Unesca.
Haiti zauzima zapadnu trećinu otoka Hispaniola, koji dijeli s Dominikanskom Republikom. Smješten je u Velikim Antilima, između Kube i Portorika.
Panama je država koja se prostire na prevlaci koja spaja Sjevernu i Južnu Ameriku. Poznata je po Panamskom kanalu, a graniči s Kostarikom na zapadu i Kolumbijom na istoku.
Prošireni format Svjetskog prvenstva s 48 reprezentacija otvorio je vrata nacijama koje su dosad mogle samo sanjati o nastupu. Priče Curaçaoa i Haitija savršen su dokaz da u nogometu srce, upornost i vjera mogu nadvladati sve prepreke, bilo da se radi o malobrojnosti ili o kaosu koji prijeti progutati cijelu državu. Njihov plasman nije samo njihov, to je pobjeda za sve male i potlačene, podsjetnik da se snovi, koliko god nevjerojatni bili, ponekad zaista ostvaruju.