U splitskoj je bolnici u 75. godini života preminuo Mario Garber, doajen sportskog novinarstva i dugogodišnji urednik sportske rubrike Slobodne Dalmacije. Karijeru je započeo kao student u Zagrebu, u redakciji Sportskih novosti, gdje je od 1969. radio uz oca, također poznatog novinara Romana Garbera. Sam je u šali govorio kako su ga "otjerali iz svih sportova u Splitu pa je kao univerzalna sportska neznalica završio među sportskim novinarima".

Ključan trenutak u karijeri dogodio se 1975. godine, kada na nagovor kolege Zdravka Reića prelazi u Slobodnu Dalmaciju. Istaknuo se na prvom velikom zadatku, prateći Veljka Rogošića u pothvatu preplivavanja od Visa do Splita. Nekoliko godina kasnije, 1979., upravo je Garber, suočen s nedostatkom ljudi u redakciji, inicirao raspisivanje natječaja za mlade suradnike. Tim potezom otvorio je vrata čitavoj novoj generaciji novinara.

Prepoznatljiv stil

Kolega Slaven Alfirević slikovito je opisao kako je Garber "svoje kitnjasto pero, poput lisičjeg raskošnog repa umakao u - otrov". Njegovi su tekstovi bili prepoznatljivi po britkosti, metaforama i specifičnom humoru.

Ostat će upamćen po otkrivanju dokumenata o poslovanju klubova u "Akciji SDK" 1981., zbog čega mu je bio privremeno zabranjen dolazak na Hajdukov stadion. Zapažen je i njegov intervju s Ćirom Blaževićem dok je ovaj vodio Prištinu, objavljen pod naslovom "Ja sam Al Capone za Balkan".

Garberova vještina posebno je dolazila do izražaja u opremi tekstova. Njegovi naslovi često su bili duhovite igre riječi koje su sažimale bit događaja.

• kad je Hajduk pobijedio Dinamo golom Vlatka Đolonge, naslov je bio "Đolongomet".
• nakon poraza u Maksimiru pogotkom Mitua, osvanulo je "Mi tu nemamo što tražit".
• kad je Makarin spasio bod u zadnjoj minuti, naslov je glasio "Makar in bod".
• izjednačujući gol Ostopanja za Osijek pretvorio je u "Hajduk osto panj".

Kao urednik sportske rubrike, pokrenuo je i tjednik Pressing, a vodio se krilaticom: "Nije ekskluzivno, ali je za čitat", ističući kako je kvaliteta teksta ključna za privlačenje publike.

Svjetioničar, pijanist i pisac

Osim novinarstvom, Mario Garber bavio se i drugim djelatnostima. U jednom trenutku karijere proveo je dvije godine kao svjetioničar na Svetom Andriji. Bio je i darovit pijanist; kolege pamte kako je na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. sviranjem Schumannovog "Sanjarenja" smirio napetu atmosferu među novinarima. Nakon umirovljenja ostao je aktivan u publicistici, a iza sebe je ostavio i knjigu "Prvoplastika", posvećenu generaciji splitskih košarkaša. Ostat će upamćen po doprinosu novinarstvu i prepoznatljivom autorskom pečatu.

"Poštovana obitelji Garber. Umro je naš Mario. Doslovce naš, oduvijek. Pravi novinar, vrhunskog stila, preciznog pera, istančanog osjećaja za izvornu priču. U osobno ime i u ime članova HZSN izražavam vam najiskreniju sućut", napisao je Jura Ozmec, predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara.

Pogreb Marija Garbera održat će se u utorak, 1. srpnja, u 12.45 na splitskom groblju Lovrinac.