Već 1991. godine prvi predsjednik Franjo Tuđman krenuo je u obračun s imenom Dinamo. Iako je navijao za taj klub i iako se Dinamo godinama vezivao uz hrvatstvo koje u Jugoslaviji nije bilo poželjno javno izražavati, Tuđmanu je smetalo što klub s tim imenom postoji i u Pančevu, Tirani, Rusiji i drugim državama. Zato je odlučio promijeniti ime kluba te spojiti HAŠK i Građanski.
POGLEDAJTE VIDEO:
Navijačima takva odluka nikako nije sjela, a dvije godine kasnije predsjednik je povukao novi potez i klubu dao potpuno novo ime - Croatia. Time je želio da se Hrvatska kao država, preko jednog kluba i njegova naziva, afirmira u europskim natjecanjima nakon završetka Domovinskog rata.
Ni to navijači nikada nisu prihvatili. S tribina se redovito orilo: "Dinamo, Dinamo!". Svakoga tko je u javnom prostoru koristio ime Dinamo vladajuća je vrhuška barem djelomično stigmatizirala, što je dodatno potaknulo pokret otpora koji je sve više jačao. Grad su preplavili grafiti, dok se u Maksimiru paralelno uklanjalo sve što je imalo obilježja Dinama, pa su na kraju stradale čak i kvake.
U jednom kratkom novinskom tekstu legendarni Tomislav Židak zapisao je da su na adresi Maksimirska 128 od dinamovih obilježja ostale još samo kvake. Legenda kaže da su već sljedećeg dana u klub pozvali bravare koji su i njih uklonili.
Krešimir Barić, najveći kolekcionar dinamovih memorabilija, u čijem se domu nalazi više od 750 dresova, prikuplja sve što je povezano s voljenim klubom. Tako je došao i do dviju zlatnih kvaka u obliku Dinamova grba, koje je Tuđman dao ukloniti.
U velikoj humanitarnoj akciji za pomoć Palčićima 2020. godine, djeci iz Petrove bolnice stradale u razornom potresu koji je pogodio glavni grad, Barić je jednu takvu kvaku donirao za aukciju. Drugu je sačuvao za vlastitu kolekciju, a danas je drži u staklenoj vitrini zajedno sa satovima koje su igrači i stručni stožer nekada dobivali kao nagradu za osvajanje trofeja.