Ismaël Bennacer (27), alžirski reprezentativac i donedavni veznjak Milana, stigao je u Dinamo Zagreb kao jedno od najvećih pojačanja u povijesti kluba. Njegov put od skromnih početaka u južnoj Francuskoj, preko osvajanja talijanskog prvenstva s Milanom i afričkog trona s Alžirom, priča je koja nadilazi sportske uspjehe, otkrivajući dubinu karaktera oblikovanog obiteljskim vrijednostima, vjerom i neumornom radnom etikom.
Odrastajući u Arlesu, povijesnom gradu poznatom po rimskim građevinama, Bennacerov život bio je prožet lekcijama o žrtvi. Njegov otac, marokanski imigrant koji je počeo raditi s 12 godina, a u Francusku stigao s 20, teško je radio na gradilištima. Iako nepismen, inzistirao je na obrazovanju za svoje četvero djece, videći ga kao izlaz iz siromaštva.
- Radio sam za vas jer ne želim da imate isti život kao ja - govorio im je. S druge strane, majka Alžirka pružala je emocionalnu stabilnost. Ta skromna pozadina usadila mu je poniznost i radnu etiku koje smatra ključnima za svoj uspjeh.
Profesionalni put započeo je u Arles-Avignonu, gdje je za prvu momčad upisao šest nastupa, no sa 17 godina uslijedio je hrabar, ali težak korak – prelazak u Arsenal. Život u Londonu bio je izazovan; kao maloljetnik nije mogao živjeti sam, pa mu se prvo pridružila sestra, a kasnije i srednjoškolska ljubav Chahinez, s kojom se ondje i vjenčao. Debitirao je u Liga kupu protiv Sheffield Wednesdaya, no to mu je ostao i jedini službeni nastup za prvu momčad "Topnika" jer ga je trener Arsène Wenger gurnuo na poziciju krilnog napadača. "Osjećao sam ludi pritisak, gubio sam lopte," prisjetio se kasnije.
Ograničene prilike dovele su do posudbe u Tours u Ligue 2, gdje je u 16 utakmica postigao svoj prvi seniorski pogodak, a zatim do ključnog transfera 2017. u talijanski Empoli. U Italiji je, odigravši 76 utakmica u dvije sezone, prihvatio taktičku disciplinu, odveo klub do naslova u Serie B i, unatoč ispadanju iduće sezone, potvrdio status jednog od najperspektivnijih mladih veznjaka Europe.
Godina 2019. bila je prekretnica. Prvo je potpisao za Milan za 16 milijuna eura, gdje je brzo postao ključni kotačić u sustavu Stefana Piolija. Iste godine, s reprezentacijom Alžira osvojio je Afrički kup nacija, prvi nakon 29 godina. S tri asistencije bio je najbolji asistent turnira, a proglašen je i najboljim igračem i najboljim mladim igračem. Taj trijumf imao je i osobnu težinu; izbor Alžira umjesto Maroka isprva je narušio odnos s ocem, no nakon pobjede došlo je do pomirenja. Vrhunac klupske karijere stigao je u sezoni 2021./22., kada je bio jedan od nositelja igre Milana u pohodu na naslov prvaka Serie A. Za klub je ukupno odigrao 178 utakmica, zabio 12 golova i osam puta asistirao. Čak četiri godine suigrač mu je bio igrač Hajduka Ante Rebić.
No, njegov put do vrha nije bio bez prepreka. Karijeru su mu obilježile i teške ozljede. Posebno se ističe teška ozljeda koljena u svibnju 2023. koja ga je nakon operacije udaljila s terena više od šest mjeseci. Sličan udarac doživio je i u rujnu 2024. kada je zbog teške rupture mišića potkoljenice ponovno morao na operaciju i višemjesečni oporavak. Svaki povratak bio je nova bitka, svjedočanstvo njegove nesalomljive volje.
Izvan terena, Bennacer je sušta suprotnost stereotipnom nogometašu. Njegova muslimanska vjera temelj je života.
- Za mene je religija sve. Da sutra nemam nogomet, i dalje bih imao Boga - izjavio je. Moli se pet puta dnevno, a u Milanellu je dijelio prostoriju za molitvu s Hakanom Çalhanoğluom. Živi povučenim životom sa suprugom Chahinez, izbjegavajući skandale i noćne izlaske. Unatoč bogatstvu, ostao je skroman, a ideale pronalazi u tihom odmoru na otoku ili vremenu provedenom kod kuće, daleko od svjetala reflektora.
Proljetni dio prošle sezone odradio je u Marseilleu, a sada će karijeru nastaviti u Dinamu koji ga je doveo na jednogodišnju posudbu.