Jerko Marinić Kragić (34) proslavio je treći uzastopni naslov vaterpolista Jadrana sa zastavom Hajduka s kojom je i ranije u sličnim prigodama skakao u bazen. On je bio taj koji je golom tri sekunde prije kraja srušio Mladost 11-10 za čistih 3-0 u finalnoj seriji.
- Ima ona jedna rečenica, ali neću je reći: "tko doda, …". Ponijela me publika i atmosfera, čak i osjećaj da oni neće imati toliko vremena zabiti ako promašim nego će se ići na penale, to je bila olakotna okolnost. Toliko smo se dobro osjećali i, da je bilo tko drugi pucao vjerujem da bi dao gol. Ovo može samo velika momčad - rekao je Marinić Kragić.
Hrvatski vaterpolski reprezentativac uskoro će morati pod nož.
- To je bio gol za operaciju, haha. Da, imam obaviti operativni zahvat 2. lipnja, igram cijelu sezonu s uništenim ramenom, ljudi me pitaju jesam li normalan. Da sam normalan, ne bih bio tu gdje jesam. Nije mi sezona po pitanju forme bila najbolja, ljudi su navikli da zabijaš dva, tri, pet, sedam... Nisam plakao ni pričao, ali nije bilo lako. Stavio sam kolektiv ispred sebe, smatrao da je bolje za Jadran da igram s 20 posto ramena nego da ne igram. Nije mi krivo, vratilo mi se još jednom. Bit ću još i bolji i rekao sam izborniku da računa na mene.
Na poljudskom bazenu skupilo se 800 navijača i gurale domaćina do naslova.
- Pune tribine čine veliku razliku. Igrao sam ih puno pred deset gledatelja i Olimpijske igre pred nekoliko tisuća. To je naša publika, daje nam vjetar u leđa. Velika je stvar kad zabiješ gol ili blokiraš, a publika diše i živi s tobom. Puno je lakše igrati s gledateljima.
Prvi je to od tri moguća ovosezonska naslova za splitske klubove. Nakon vaterpola ostaju košarkaši Splita, koji su u četvrtfinalu, dok Hajduk još ima ima teoriju... Marinić Kragić ovako je to rezonirao dok još nije znao za kiks Dinama protiv Lokomotive:
- Mi svi sve bismo mijenjali što smo osvojili za Hajdukov naslov prvaka. Svi smo zaluđeni Hajdukom i Splitom. Ne mora to nitko u Hrvatskoj razumjeti, mi smo takvi. Jesmo li ludi, neka misli tko što hoće. Živimo za taj naslov, nažalost nismo ga još doživjeli, ali što nam ostaje nego nadati se. Ako smo čekali 20 godina, možemo još malo. Vjerujem da ćemo doći do njega, podržavat ćemo i nadati se. Da sam kompetentan, bavio bih se nogometom. Nadam se da će ova momčad Jadrana ostati na okupu i pojačati se. Pokazali smo da možemo puno, želim da napravimo još veći iskorak iduće sezone.