U srcu Splita, u drevnoj crkvi svetog Križa u Varošu, koja slavi velikih 400 godina postojanja, u petak su se okupile sportske legende kako bi s publikom podijelile intimna svjedočanstva. U sklopu konferencije "Duhovnost u profesionalnom sportu" Ivan Rakitić, Petar Metličić, Anđelo Šetka i Ante Grgurević govorili su o ulozi vjere kao temelja njihovih izvanrednih karijera, ali i kao sidra u životnim olujama.
Snaga u porazu i unutarnja borba
Led je probio proslavljeni košarkaš Splita Ante Grgurević, čija je poruka mladima bila jasna i beskompromisna: nema prečica, samo rad i žrtva.
- Bez velike žrtve i odricanja za bilo što u životu, ne možeš se ostvariti - kazao je Grgurević, citirajući svetog Ivana Pavla II.
Naglasio je kako je profesionalni sport ispunjen nevidljivim izazovima.
- Unutrašnjost sportaša je najteža, treba ostvariti ravnotežu, mir, posebno je teško u vremenima kad ne ide dobro. A nema sportaša koji nije imao krize. Tu nam uvelike pomaže odnos s Bogom, koji daje stabilnost i samopouzdanje da i u teškim vremenima ostanemo na pravom putu - poručio je Grgurević.
Na njega se nadovezao rukometni velikan Petar Metličić, otkrivši za što se on moli prije velikih utakmica.
- Nikad nisam tražio Boga da mi da snage da pobijedim, već da budem jak u porazu. I naravno, osnovno je zdravlje. Lako je biti sretan i zahvalan kada vam ide dobro, treba biti takav kada ne ide sve po planu - rekao je Metličić.
Rekao je i kako je vjera intiman odnos koji ne treba previše pokazivati, već živjeti u sebi.
Bog kao sportski psiholog
Bivši vaterpolski as Anđelo Šetka ponudio je jedinstven pogled na mentalnu pripremu, prisjećajući se vremena kada sportski psiholozi nisu bili uobičajena pojava.
- U moje vrijeme nije bilo toga, bili smo prepušteni sami sebi, pa mi je upravo Bog bio psiholog. Nekad bih se ljutio u tom razgovoru s njim, svađao se, ali uvijek bih bio zahvalan. Tražio bih, ali nikad ne bih zaboravio što imam - rekao je Šetka.
Mlade je upozorio na zamke modernog doba.
- Danas je puno teže mladim ljudima. Sve im je dostupno preko ekrana, zaslijepljeni su blještavilom. Vide olimpijsku medalju i misle da je to lagan put. Djeca trebaju biti u sportu, uživati, neovisno hoće li uspjeti ili ne - zaključio je, dodavši simpatičnu anegdotu kako sa sinom svake nedjelje posjećuje drugu crkvu, nakon čega slijedi nagrada u vidu sladoleda na Rivi.
Zahvalnost, obitelj i molitva za Hajduk
Vrhunac večeri bio je istup Rakitića, koji je, unatoč bolovima u leđima, došao podijeliti svoje iskustvo. Njegov odnos s Bogom utemeljen je na zahvalnosti.
- Mene je obitelj naučila od malena da ne tražim, već da zahvaljujem. Volim u crkvu doći i samo reći ‘Hvala, dragi Bože’ - započeo je Rakitić.
- Dao mi je sve što trebam u životu, fantastičnu obitelj, ženu, djecu... Dao mi je mogućnost da s 37 godina radim ono što najviše volim i da branim boje najljepšeg dresa na svijetu - kazao je.
"Raquel me inspirirala da ostanem na putu vjere"
Posebno emotivan bio je govoreći o obitelji kao izvoru snage. Otkrio je kako supruga Raquel, koja dolazi iz obitelji snažno vezane uz Crkvu, ima ključnu ulogu u njegovom duhovnom životu.
- Nije ništa slučajno. Sretan sam što moja žena dolazi iz takve obitelji, od prvog dana smo se razumjeli. Raquel me inspirirala da ostanem na ovom putu - iskreno je priznao.
Ta se vjera, govorio je, prenijela i na njihove kćeri Altheu i Adaru.
- Nekad one same znaju reći prije spavanja: ‘Tata, moramo se pomoliti’. Lijepo je vidjeti da nešto važno što su mene učili sada vidim i na svojoj djeci - s ponosom je rekao Rakitić, dodavši kako se u njihovom domu moli i na hrvatskom i na španjolskom jer, kako je rekao, Bog čuje na svim jezicima.
Govoreći o uspjehu reprezentacije u Rusiji, istaknuo je zajedničku vjeru kao posebnu snagu.
- Bog je na tom uspjehu napravio jedno čudo, da cijelom svijetu pokažemo tko je, gdje je i što je Hrvatska", rekao je, potvrdivši da su reprezentativci, još od vremena Nike Kovača, uvijek zajedno išli na misu kada god bi im se za to pružila prilika.
Na kraju, na pitanje voditeljice Mirte Šurjak hoće li se moliti da Hajduk konačno bude prvak, Rakitić je uz osmijeh odgovorio:
- Dodat ću i ja svoje molitve! Potrudit ćemo se ne samo da budemo prvaci, već da se klub vrati na tu staru slavu i da cijela Dalmacija bude sretnija zbog Hajduka.