Jelena Dokić (42) bila je velika nada svjetskog tenisa. Ime je krenula graditi još kao 16-godišnjakinja kada je srušila Martinu Hingis, a s nepunih 20 godina pobjeđivala je Kim Clijsters, Venus Williams, Justine Hennin. Pred njom je bila velika budućnost, mnogi su vjerovali da će godinama dominirati ženskim tenisom i osvajati trofeje, ali nažalost, nije uspjela ostvariti puni potencijal zbog oca nasilnika koji ju je godinama zlostavljao.
Kako pišu srpski mediji, njezin otac Damir Dokić preminuo je u 66. godini života. To je potvrdila i sama bivša tenisačica koja se nije libila pričati o svemu što je prošla s njim.
Jelena je rođena u Osijeku, tijekom rata je preselila u Srbiju, a zatim i u Australiju kao izbjeglica. Otac ju je natjerao da igra pod srpskom zastavom, iako je od svoje 11. godine živjela u Australiji i osjećala je obvezu da se oduži državi koja joj je sve dala, nazivao ju je ku*vom, tukao remenom, a od siline udaraca je često padala u nesvijest. Zbog svakodnevnog tlačenja i mučenja nije se uspjela fokusirati na tenis pa nije ostvarila karijeru kakvu su mnogi očekivali. Završila ju je s 31 godinom i s pet osvojenih titula.
Cijela situacija odrazila se na njezino psihičko i fizičko stanje. Godinama se borila s depresijom, imala je problema s kilogramima i štitnjačom, a sve se promijenilo kada je težila 120 kilograma. To je bio okidač za novu promjenu i novi život.
Detalje agonije, kroz koju je godinama prolazila, otkrila je u autobiografiji Nesalomljiva.
- Otac mi je često govorio „nemoj ništa pričati, šuti ili ću te ubiti“. Ja se do svoje 33. godine nisam znala nasmijati. Ljudi često žele da budete savršeni, posebno u sportu, a to je nemoguće. Život nije savršen. Bila sam ranjiva i mislila sam da je to moja slabost. Sada sam svjesna da je to moja snaga - otkrila je Jelena.
- Kada sam počela tek igrati tenis, otac me svakodnevno tukao. Stvari su postajale sve gore iza zatvorenih vrata. Poslije poraza u polufinalu Wimbledona sam sjedila u svlačionici i plakala. Otac je vikao kako sam osramotila obitelj. Nije mi dozvolio da odem u hotel, već mi je rekao da spavam na ulici. Nisam znala gdje ću, čekala sam da svi odu pa sam ostala spavati u svlačionici. Otečene i krvave potkoljenice, tijelo mi je bilo u modricama. Kada bih izgubila, cijelu noć bi me udarao cipelama, kada se sjetim toga, osjetim bol u potkoljenicama zbog prebijanja. Preživjela sam, ali ne preživi svaka žena ili djevojka, to je mučna stvarnost. Pričam sve ovo zbog njih, za njih se borim, za one koje nemaju glas - prepričala je Dokić stravične detalje.