U Rijeci je u 87. godini života preminuo Nikola Pilić (Split, 27. kolovoza 1939. – 23. rujna 2025.), jedan od najvećih hrvatskih tenisača i trenera, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u svjetskom tenisu.
Podrijetlom iz Miljevaca pokraj Drniša, Pilić je tijekom bogate karijere odigrao 378 profesionalnih susreta i ostvario 211 pobjeda uz devet osvojenih naslova (prema današnjim ATP kriterijima). Najbolji plasman bilo mu je šesto mjesto na svijetu 1968. godine. Njegov najveći uspjeh u singlu bilo je finale Roland Garrosa 1973., dok je u paru osvojio US Open 1970. s Francuzom Pierreom Barthèsom. Igrao je i finale Wimbledona 1962. te polufinale 1967. godine u singlu. Na Mediteranskim igrama 1963. osvojio je zlato u paru s Borom Jovanovićem, a tri puta proglašavali su ga najboljim sportašem Hrvatske.
Njegovu igračku karijeru obilježio je i povijesni wimbledonski bojkot 1973. godine, kada je zbog suspenzije Teniskog saveza Jugoslavije bio spriječen nastupati. U znak solidarnosti tada je čak 81 svjetski tenisač odustao od turnira.
Kao trener i izbornik ostvario je povijesne uspjehe u Davis Cupu, s Njemačkom 1988., 1989. i 1993., s Hrvatskom 2005., a 2010. kao savjetnik i sa Srbijom. Tako je postao jedini trener koji je do naslova odveo tri različite reprezentacije. Pilić je kao trener i mentor oblikovao mnoge vrhunske igrače, a posebno se istaknuo u počecima karijere Novaka Đokovića. Kroz njegovu akademiju u Opatiji prošle su tisuće mladih sportaša.
Nikola Pilić ostao je zapamćen kao pionir hrvatskog tenisa, karizmatični vođa i vizionar koji je sudjelovao u osnivanju ATP-a i pomogao u profesionalizaciji tenisa.