U 64. godini života preminuo je Anto Jakovljević, nekadašnji vratar Borca iz Banje Luke, Sarajeva te član prve reprezentacije Bosne i Hercegovine. Jakovljević je rođen i odrastao u Banjoj Luci, gdje je započeo nogometni put i najveći trag ostavio upravo u matičnom Borcu, čiju je mrežu čuvao od 1981. do 1991. godine. S Borcem je 1988. osvojio Kup maršala Tita, svladavši u finalu Crvenu zvezdu. I
ako tada nije branio, dao je velik doprinos povratku kluba među prvoligaše i ostao zapamćen kao vratar specijaliziran za obrane jedanaesteraca. Nakon deset godina u Borcu, karijeru je nastavio u Sarajevu, a zatim u klubovima Pazinka, Mura, Ljubljana, Hrvatski dragovoljac i Mladost 127 iz Suhopolja, gdje je 1997. završio igračku karijeru. Kraće vrijeme branio je i za Olimpiju te za nekoliko manjih klubova u Sloveniji i Hrvatskoj.
Posebno će ostati zapamćen po sjajnim obranama u dresu Mladosti, osobito u pobjedi protiv Dinama na Maksimiru. Momčad iz Suhopolja je 12. listopada 1996. s 3-2 šokirala "modre", kojima je to bio jedini poraz u prvenstvu te sezone.
Godine 1993. Jakovljević je bio član prve selekcije Bosne i Hercegovine koja je odigrala utakmice u Genku i Koblenzu. Iako te utakmice nisu službeno registrirane, imale su veliku simboličnu važnost u stvaranju nacionalne reprezentacije. Po završetku karijere posvetio se trenerskom pozivu. Radio je u nizu klubova iz riječkoga područja, posebice u Gorskom kotaru, gdje je vodio Školu nogometa i trenirao NK Risnjak iz Lokava. Ondje ga je zatekla bolest, kojoj je nažalost podlegao.
Od njega su se s posebnom tugom oprostili i Borac i Risnjak. Iz Borca su poručili:
"Pamtit ćemo Tončine obrane u Borčevu dresu na stadionima od Vardara do Triglava. Bio je omiljen među suigračima i čovjek koji je živio za nogomet. Anto Jakovljević dao je velik doprinos svim našim uspjesima osamdesetih godina prošlog stoljeća i zauvijek ćemo čuvati uspomenu na njega."
Iz Risnjaka su napisali:
"Anto je bio istinska legenda našega kraja i čovjek koji je svoj život posvetio nogometu. Njegova predanost, mirnoća i ljubav prema igri ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. Hvala ti, Ante, za sve što si dao nogometu i našem Risnjaku. Zauvijek ćeš biti dio naše obitelji. Počivaj u miru."
Njegov život i rad ostat će trajna uspomena svima koji su ga poznavali – kao sportašu, treneru i čovjeku koji je cijelim bićem živio za nogomet.