Vito Rupčić (15) oduševio je javnost osvajanjem brončane medalje na Europskom prvenstvu za kadete u Budvi u kategoriji do 48 kilograma. Od 11 hrvatskih predstavnika na natjecanju, samo je Vito ostvario pobjedu i to dvije, a u razgovoru za 24sata podijelio je svoje dojmove.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako si se zainteresirao za boks i tko te potaknuo?
- Do svoje 10. godine trenirao sam timske sportove, a s boksom sam si htio podići samopouzdanje. Potaknuli su me roditelji.
Kako je izgledao tvoj prvi trening i što ti se najviše svidjelo?
- Na početku nisam mislio da ću napraviti ovakav uspjeh, htio sam trenirati za sebe, ali prešlo je to u nešto više. Svidjelo mi se što se mogu ispuhati nakon cijelog dana.
Imaš li uzore u današnjem boksu?
- Volim gledati Usika, a od hrvatskih boksača pratim Filipa Hrgovića.
Što ti je najdraže na treningu, a što najgore?
- Najviše volim sparirati, raditi na fokuserima s trenerom ili čak na vrećama. Najmanje volim trčanje ili vijaču.
Vito je nastup na Europskom prvenstvu izborio osvajanjem hrvatskog kadetskog prvenstva. Natjecanje se održalo u Budvi, a Vito je ispričao kakvi su bili prvi dojmovi.
- Od samog početka sam bio malo preplašen, ali kad sam tamo došao, vjerovao sam u sebe. Prije prve borbe (protiv Albanca Dervishija op.a) nisam imao tremu, a tek sam protiv Ukrajinca Vasileviča u polufinalu imao tremu.
Koja borba ti je bila najteža?
- Psihički definitivno protiv Poljaka (Goreckog op.a) u četvrtfinalu jer je to bio meč za medalju.
Imaš li neki ritual prije borbe, kako se mentalno pripremaš?
- Prije ulaska u ring se prekrižim.
Što ti je prolazilo kroz glavu nakon pobjede u četvrtfinalu kad si osigurao medalju?
- Ostvario mi se sav rad i trud koji sam uložio preko ljeta. Nisam imao odmora i to mi se isplatilo. Nisam plakao od sreće, ali sam bio jako sretan.
Koliko često treniraš i je li teško uskladiti školske obaveze s boksačkim?
- Dok su praznici treniram dvaput dnevno svaki dan, a kad je škola jednom dnevno, ali isto svaki dan. Nije lagano, pogotovo sad kada imam puno zaostataka za nadoknaditi u školi.
Imaš li poseban plan prehrane?
- Da, pogotovo kada skidam kilograme. Navikao sam se na to s vremenom.
Ima li dana kad ti se teže motivirati za trening?
- Motivacije uvijek imam, znam da će se naporan rad isplatiti.
Kakvi su ti treneri, što kod njih najviše cijeniš?
- Uvijek su uz mene. Radili su sa mnom cijelo ljeto, vjerovali su u mene i to mi je jako drago.
Imaš li konkretan cilj za budućnost?
- Volio bih predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama
S kojim svjetskim boksačem bi htio u ring i zašto?
- S Lomačenkom, sviđa mi se njegova tehnika i od njega bih mogao neke stvari naučiti. Imam li tajno oružje? Najviše koristim direkte jer su mi najučinkovitiji i najbolje mi prolaze jer sam dugačak.
Želiš li se baviti boksom u budućnosti?
- Volio bih to, ali vidjet ćemo što budućnost nosi.
Kad je došao u školu s medaljom oko vrata, Viti su kolege iz škole i kluba napravili doček. Puno mu je to značilo, priznaje, a otkriva i koji mu je najdraži predmet u školi.
- Geografija.
Što bi poručio mladima koji se žele baviti boksom?
- Bit će im teško na početku, ali ako to izdrže, doći će do uspjeha. Naporan rad se isplati. Talent ili rad? Bez rada talent ništa ne znači - zaključuje simpatični Vito koji trenira u boksačkom klubu Record pod budnom palicom trenera Danijela Brkića i Roberta Varelije.
- Vito ne propušta treninge, sparinge, ne pita zašto nešto radimo, nego kad radimo.
Koje su mu najveće snage i na čemu mora još raditi?
- On je još mladi boksač i treba raditi na svemu ha-ha. Ima upornost i stav, što se meni jako sviđa. Ovo mu je prvo veliko natjecanje, ispred njega dolaze veća natjecanja, starije dobne skupine. Još će se on rasti i razvijati i vidjet ćemo kako će to dalje ići. Velika snaga mu je disciplina na treningu.
Je li izazovno s mladim sportašima održavati disciplinu i motivaciju?
- Imate cestu Zagreb-Karlovac, a djeca bi kad uđu u pubertet malo skrenuli i do Jastrebarskog. Važno je da se brzo vrate na trake zacrtane ceste. Kada dođu cure, izlasci, iskušenja, tu dosta mladih skrene s puta, ali tu su jako važni roditelji i njihovo usmjeravanje. Možemo mi biti vrhunski treneri, ali ako nemate potporu roditelja i drugih instanci, ne možemo pričati o sportskim uspjesima.
Je li važniji talent ili rad za uspjeh boksača?
- Znate kako se kaže: "Naporan rad pobjeđuje talent, ako talent ne radi naporno". Talent je nekad i ograničavajući faktor; nekome sve ide lagano, a onda lagano i trenira. Onome kome ide malo lošije, puno više ulaže u sebe i može nadmašiti talentiranijeg sportaša.
Gdje vidite granicu Vite, koji su njegovi dosezi u budućnosti?
- To ne možemo znati. Ovo je rezultat njegovog dosadašnjeg rada. On će narasti, možda ode i do kategorije do 90 kilograma, možda ode do 75 kg... Ima dosta stvari koje može ispraviti i na čemu treba raditi. Boks je kontaktan sport, a nikad ne znate gdje vas put može odvesti. Želim mu sve najbolje, kamo sreće da odemo zajedno na Olimpijske igre, da možda postane i profesionalni boksač, ali zasad je najvažnije da on nastavi trenirati i vrijedno raditi.
Brkić je s boksačkim trenerom i bivšim olimpijskim trenerom kubanske boksačke reprezentacije Pedrom Diazom izdao knjigu "Train to win".
- Vodio je 22 olimpijska pobjednika, a zajedno smo izdali knjigu koja se bavi znanošću iza boksa, tj. fundamentalnim granama kineziologije, a to je biomehanika, motoričko učenje i kontrola, a ujedno i tehnika i taktika u boksu.
Koji su poznati boksači prošli kroz BK Record?
- Trenirao sam dosta poznatih boksača, čak i neke svjetske prvake, primjerice svjetska prvakinja Anđela Branković je kamp odradila kod nas. Dolazili su iz drugih klubova, a mi se u klubu najviše baziramo na mlađe dobne uzraste. Želimo razviti boksače iz najmlađih uzrasta do najstarijih. Radimo rekreaciju, a ne želimo ju gurati u amaterski boks. Ako rekreativce guramo u amaterski boks, to nikad ne prođe dobro - zaključio je Brkić.