Silvio Marić (50), legendarni nogometaš Dinama i član brončane generacije Vatrenih iz 1998., nedavno je u podcastu "Zona Dinamo" podijelio jednu od najnevjerojatnijih priča hrvatskog nogometa. Godine 1996., Marić je bio na korak od transfera karijere u redove tadašnjeg europskog prvaka, Juventusa, no sve je zaustavljeno izravnom intervencijom prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Priča je to koja savršeno oslikava isprepletenost politike i sporta u Hrvatskoj devedesetih godina.
Bila je 1996. godina. Juventus, predvođen legendarnim Marcellom Lippijem, upravo je osvojio Ligu prvaka i bio je na krovu Europe. U potrazi za pojačanjima, skauti "Stare dame" uočili su dva dragulja iz zagrebačke Croatije (današnjeg Dinama) - Silvija Marića i Darija Šimića. Pregovori su brzo napredovali i dvojac se uskoro našao u Torinu, na korak do ostvarenja sna svakog nogometaša.
- Bili smo na pregovorima Dario Šimić i ja. Gospodin Lippi je htio da potpišemo ugovor, bili smo praktički na potpisivanju - prisjetio se Marić trenutka koji mu je mogao promijeniti karijeru. Petogodišnji ugovor bio je na stolu, a potpis na njemu činio se kao puka formalnost. Prelazak u jedan od najvećih svjetskih klubova, koji je tada dominirao europskim nogometom, bio je nadohvat ruke.
- Naravno da smo bili van sebe. Teško je. Bili smo iznenađeni cijelom situacijom. Juventus je tada osvojio Ligu prvaka, kada vam dođe jedan Lippi sigurno da ti nije svejedno. To je jedan od najboljih klubova na svijetu, imate pred sobom ugovor na pet godina, potpišete i gotovo - opisao je Marić euforiju i šok koji su osjećali. No, tada je uslijedio poziv koji je sve promijenio.
U jeku završnih pregovora, dok su se Marić i Šimić pripremali staviti potpis na ugovor života, zazvonio je telefon. S druge strane linije bio je osobno predsjednik Franjo Tuđman. Njegova poruka bila je kratka, jasna i nije ostavljala prostora za raspravu.
- Onda je nazvao Tuđman i rekao: 'Nemojte biti ludi, nemojte potpisati za Juventus, vratite se, napravit ćemo vrhunski rezultat' - prepričao je Marić predsjednikove riječi. U tom trenutku, san o igranju u crno-bijelom dresu rasplinuo se. Odluka je bila donesena iznad njihovih glava.
- Mi smo pristali na to i vratili se - zaključio je Marić.
Predsjednik Tuđman, strastveni navijač i pokrovitelj kluba, imao je viziju stvaranja moćne, europske Croatije koja bi mogla parirati najvećim klubovima. U toj viziji, Marić i Šimić bili su ključni igrači, okosnica momčadi koju nije bio spreman pustiti. Smatrao je da je njihov ostanak presudan za ostvarivanje velikih rezultata u Europi. Tuđmanov utjecaj na klub bio je golem, a jedna anegdota to posebno ilustrira. Na utakmici protiv Pazinke, pri vodstvu 4:0, preko Zlatka Canjuge je u svlačionicu stigla poruka da predsjednik nudi duplu premiju ako momčad postigne dvostruko više golova. Utakmica je završila 7:1.
Iako je propustio priliku zaigrati za Juventus, Marićeva karijera nastavila se razvijati u uspješnom smjeru. Ostao je u Zagrebu i bio jedan od ključnih igrača u povijesnoj pobjedi protiv Partizana (5:0) u kvalifikacijama za Ligu prvaka 1997. godine, pobjedi koju je samouvjereno najavio nakon poraza u prvoj utakmici. Dvije godine kasnije, postao je član legendarne generacije "Vatrenih" koja je osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.
Maksimir je konačno napustio u siječnju 1999. godine, kada je u transferu vrijednom tadašnjih 5,8 milijuna dolara (oko 5,5 milijuna eura) prešao u engleski Newcastle United. Kasnije je još igrao za Porto i Panathinaikos, prije nego što se vratio u svoj voljeni klub.
Danas je Silvio Marić ambasador GNK Dinamo i suradnik predsjednika Zvonimira Bobana, čime ostaje duboko povezan s klubom koji mu je obilježio život.