Ivan Klasnić (45) bivši je ''vatreni'' koji u srcima navijača budi sjećanja na ubojiti golgeterski instinkt i nezaboravne trenutke u dresu hrvatske reprezentacije, a ispisao je jednu od najdramatičnijih životnih priča u svijetu sporta. Njegov put nije bio obilježen samo blještavilom nogometnih stadiona, već i mračnim hodnicima bolnica, iscrpljujućim sudskim procesima i dubokim osobnim lomovima. Ipak, iz svake bitke izašao je kao borac.
Životna drama Klasnića započela je tiho, daleko od očiju javnosti. U jeku karijere, 2005. godine, dijagnosticirana su mu teška oštećenja bubrega. Vijest je šokirala sportski svijet, no za Klasnića je to bio tek početak duge i iscrpljujuće borbe.
- Išao sam na pregled i nalazi nisu bili dobri. Krajem 2005. su mi rekli da moraju izvršiti transplantaciju bubrega. Kad sam saznao za problem, bilo mi je teško, zapitao sam se kakav će mi biti život. Prvi bubreg bio je majčin. Nažalost, nije proradio. Nakon osam tjedana uzeo sam bubreg od tate i to je funkcioniralo devet i pol godina - rekao je Klasnić u intervjuu za 24sata prije četiri godine.
Dvije godine kasnije, 2007., podvrgnut je prvoj transplantaciji. U plemenitoj gesti, bubreg mu je donirala majka Šima, no njegovo tijelo ga je, nažalost, odbacilo. Bio je to težak udarac, ali obitelj Klasnić nije odustajala.
Iste godine, na operacijski stol legao je i njegov otac Ivan, čiji je bubreg njegovo tijelo prihvatilo. Ta uspješna transplantacija omogućila je ono što se činilo nemogućim. Klasnić se vratio profesionalnom nogometu, postavši jedini igrač u povijesti koji je zaigrao na Europskom prvenstvu s transplantiranim organom.
Međutim, ni taj bubreg nije izdržao zauvijek. S vremenom je počeo otkazivati, prisilivši ga na mučne sate dijalize koja ga je vezala za bolnički krevet. Spas je stigao u listopadu 2017. godine, kada je u Zagrebu uspješno obavljena treća transplantacija, ovoga puta s bubregom nepoznatog donora. Taj je organ konačno donio stabilnost i omogućio mu da vodi znatno kvalitetniji život.
- Treći bubreg sam primio 2017. od jedne žene koja je umrla, nažalost, nisam je nikad upoznao. Bila je starija dvije godine od mene. Taj bubreg imam i danas. Transplantacija je bila 17. listopada i taj dan slavim kao drugi rođendan. Promijenio sam se, nakon treće transplantacije bubreg radi odlično. Napao me neki virus i ostao sam bez kose, pijem tablete svako jutro i večer. Liječnici su rekli da će mi se kosa vratiti, ali tko zna.... - rekao je nam je Klasnić.
Pravda nakon 12 godina: Bitka protiv Werdera
Paralelno s borbom za zdravlje, Klasnić je vodio i onu pravnu. Naknadno je utvrđeno da su liječnici njegovog tadašnjeg kluba, Werder Bremena, godinama zanemarivali pokazatelje teške bolesti. Ne samo da nisu na vrijeme prepoznali problem, već su mu davali i lijekove protiv bolova koji su dodatno uništavali njegove bubrege.
Klasnić je tužbu podigao još 2007., a pravosudna trakavica trajala je punih 12 godina. Konačna presuda stigla je u prosincu 2020. godine, kada je Okružni sud u Bremenu presudio u njegovu korist. Dosuđena mu je odšteta od četiri milijuna eura na ime liječničkih propusta i izgubljene zarade. Ipak, Klasnić je nakon presude gorko izjavio za 24sata kako nikakav novac ne može vratiti izgubljeno zdravlje i izbrisati godine patnje.
- Da, liječnici nisu dobro iščitali nalaze. Nisu napravili što su trebali. Trinaest godina je trajalo suđenje, završilo je ove godine i dobio sam tužbu. Nažalost, novac ne može vratiti sve ono što sam prošao. Ne mogu mi vratiti život. Tko zna, možda sam spasio nekoga jer sad liječnici u klubovima puno više paze na nalaze. Možda sam nekome spasio život. Natjerao sam liječnike da više paze - istaknuo je.
Dok su se u njegovom tijelu i sudnici odvijale teške bitke, privatni život Ivana Klasnića također je bio ispunjen velikim usponima i bolnim padovima. U najtežim trenucima, njegova najveća podrška bila je tadašnja supruga, Njemica Patricia, s kojom ima kćer Fabienne Coleen.
Patricia je bila uz njega tijekom cijelog procesa, a njezina predanost išla je toliko daleko da mu je i sama htjela donirati bubreg. Njihov brak, koji se činio neraskidivim, počeo se urušavati krajem 2010. godine. Tada je Klasnić, dok je igrao u Engleskoj, optužen za silovanje 17-godišnje djevojke u Manchesteru, a kasnije je oslobođen tih optužbi.
"Čavao u lijes" bio je kada je Patricia nenajavljeno posjetila Klasnićev stan u Manchesteru, gdje ju je šokirao prizor koji ju je zatekao.
- Posvuda su bile fotografije druge žene, a u ormaru je visjela ženska košulja koja nije moja - rekla je Patricia svojevremeno za njemački časopis Bunte
Kraj ljubavi i novi početak
Nakon razvoda, Klasnić je svoj ljubavni život odlučio držati strogo za sebe, daleko od medijskih naslovnica. Ipak, najveća životna radost stigla mu je u listopadu 2019. godine, kada je dobio drugu kćer, Ivu. O majci svoje mlađe kćeri nikada ne govori javno; poznato je tek da nisu u braku i da zajedno žive u njegovom rodnom Hamburgu.
Upravo su kćeri, kako često ističe, njegova najveća snaga i motivacija. Ljubav prema njima davala mu je nadljudsku snagu da prebrodi dijalize, operacije i sve neizvjesnosti koje je život stavio pred njega.
Život nakon nogometa: Hamburg, menadžment i vjera
Nogometnu karijeru morao je prekinuti s 33 godine, no duh sportaša nikada ga nije napustio. Danas živi mirnijim životom u Hamburgu, posvećen novim poslovnim izazovima i obitelji. Uspješno se bavi menadžerskim poslovima u nogometu, dogovarajući transfere igrača. S prijateljima je otvorio i veganski restoran, pokazujući interes za zdraviji način života.
Unatoč svemu što je proživio, Klasnić zrači optimizmom i zahvalnošću. Kao vrlo religiozna osoba, ističe da mu je molitva svakodnevni ritual i izvor unutarnjeg mira. Njegova životna filozofija, iskovana u najtežim iskušenjima, jednostavna je: cijeniti roditelje, živjeti život ne nanoseći štetu drugima i biti zahvalan na svakom novom danu.