Ne mislim da sam bolja u ičemu od drugih. Vjerojatno sam naučila bolje iskorištavati svoje kapacitete, iskreno je komentirala legendarna hrvatska skijašica Janica Kostelić (43), u emisiji (Ne)uspjeh prvaka koju na Arena Sportu vodi bivši hrvatski izbornik i nogometaš Slaven Bilić.
Veliki intervju s Janicom izašao je u dva dijela, a ovog je ponedjeljka emitiran drugi dio intervjua u kojem je Janica otkrila mišljenje o modernom sportu.
- Sport se sve više pokušava približiti ljudima koji su manje izvrsni, da je široj masi dostupan. Jer bi svi željeli biti uspješni i dobiti priliku. To je moj dojam. Sve te stvari koje se rade zbog atraktivnosti zapravo ne rade razliku između onoga koji je stvarno kvalitetan i koji će znati riješiti problem kada je stvarno problem tamo i onoga koji je prosječan.
Uzela je skijanje kao konkretan primjer onoga što želi reći.
- Slalomske staze nekada, osim što nisu bile toliko ispeglane…nikada se nisu postavljale s metrom. Sada se sve radi s metrom. Uzmem metar, ti možeš doći tamo ako znaš stajati na skijama, deset metara, spustiš se, probušiš, zabiješ kolac. To nije nikakav 'skill'. Ne treba ti apsolutno nikakvo znanje za to. A onda skijaš koji stoji na startu vozi tu stazu i ima isti ritam od početka do kraja. Znači, 'skill' nula.
Smatra kako mentalitet čini razliku u vrhunskom sportu.
- Ne mislim da sam bolja u ičemu od drugih. Vjerojatno sam naučila bolje iskorištavati svoje kapacitete. Da znaš i poznaješ svoje tijelo, da znaš što tvoje tijelo može i koje su tvoje granice i nikada iznad tih granica. Nikada nisam išla iznad svojih granica.
Sjetila se utrke koja joj je promijenila perspektivu.
- Moj cilj, uvijek kada sam skijala, koliko god dobra bila kada sam u slalomu pobjeđivala non stop i kada me netko pita koji je moj cilj, moj cilj je ući u drugu vožnju. Jer jednom mi se dogodilo, bila sam super, okej bila sam povrijeđena, ali i dalje, kad si dobar, kad si na vrhuncu i onda se vratiš natrag, nije ti ni na kraj pameti da se ne bi kvalificirao u drugu vožnju i poznavajući svoju kvalitetu i sve što si radio. No meni se to dogodilo i to je bila takva pljuska i šamar, da sam shvatila da džabe ja tu pobjeđujem…i onda si mislim, okej, od sada, samo mi je bitno da uđem u drugu vožnju…
Njezin otac Ante često je bio na udaru kritičara zbog postavljanja staza. Janica je stala u njegovu obranu.
- Zato jer je postavljao staze gdje moraš razmišljati…Potrudi se, razmišljaj. Nikada mi nije bilo jasno što je to moj tata tako krivo postavljao staze? Upravo je radio ono što mi radimo na treningu. Zabavio te.
Otkrila je svoj mentalitet.
- Ne smiješ nikada spustiti gard… Meni je u mom skijanju bilo bitno raditi što manje pogrešaka zato što one oduzimaju strašno puno vremena…uvijek moraš biti spreman na to da ćeš pogriješiti i da će ti trebati ekstra snaga i motivacija da to nadoknadiš.”
Zatim je komentirala teme talenta i napornog rada.
- Nisu svi za sve i nije sve za svakoga. Ali moraš znati prepoznati, teško je prepoznati da nisi za nešto i to je onda udarac za tebe. Teško je prihvatiti da nisi nešto sposoban napraviti. Mislim da možeš biti talentiran koliko hoćeš, ali ako ne radiš kako spada, taj talent...
Nije sigurna kako bi se snašla u modernom svijetu.
- Moj karakter i osobnost nisu moderni. Više sam 'old school'. Pogotovo pritisak tih društvenih mreža. Prije si imao televiziju, novine i očekivanja. Danas svi ti ljudi imaju pravo na internetu stvarati mišljenje o tebi. I to za osobu koja je mlada, koja mora tek krenuti, koja se ne snalazi, kao što se ni ja možda u početku nisam snašla, isto sam se malo izgubila, to je pogubno. Da tebi netko drugi, osoba koja sjedi na kauču govori koliko si ti vrijedan…Teško je ostati imun na sve te stvari.