Niko Sigur (21) je prije godinu dana bio u uskom krugu kandidata za poziv u hrvatsku reprezentaciju. Zlatko Dalić računao je na njega za budućnost, čak ga i stavio na pretpoziv za Europsko prvenstvo, ali poziv nikada nije dobio. U kolovozu prošle godine priopćio je HNS-u kako će ubuduće igrati za Kanadu, a u rujnu je i službeno debitirao.
Igrač Hajduka je u ožujku osvojio prvu medalju s novom reprezentacijom, došli su do bronce u Concacaf Ligi nacija, a iako je na neke prijateljske utakmice uzalud letio iz Splita jer ga je izbornik ostavio na klupi, na Concacaf Gold Cupu, prvenstvu Sjeverne i Srednje Amerike, postao je nezamjenjiv u prvoj postavi kanadske reprezentacije.
Zabio je gol protiv protiv Hondurasa (6-0) i asistirao u pobjedu protiv El Salvadora (2-0), a njegove sjajne partije prepoznali su i organizatori koji su ga uvrstili u najbolju momčad grupne faze!
Raduje se Sigur, a sigurno i na Poljudu trljaju rukama jer ovaj dijamant mogao bi blagajnu napuniti do vrha. Čelnici su izvjesili cijenu od osam milijuna eura, pa tko voli, nek' izvoli, a njihova potraživanju imaju smisla nakon njegovih sjajnih partija u dresu reprezentacije. Špekulira se kako ga želi Atalanta koju je preuzeo Ivan Jurić, nisu poznati kao klub koji se razbacuje novcem, ali kada je u pitanju 21-godišnjak s ogromnim potencijalom, mogli bi Talijani zagrabiti u džep i zadovoljiti financijske apetite 'bilih'.
Sigur se rodio u Vancouveru iz kojeg je prije tri godine došao u Sloveniju pa potom u Hajduk. Vrlo brzo pokazao je veliki potencijal koji se krije u njemu i mogućnost igranja na različitim pozicijama pa ga je HNS zapikirao i uspio privući pod hrvatski stijeg. Odigrao je devet utakmica za U-21 selekciju i kada se činilo da će uskoro među 'vatrene', Kanađani su ga uspjeli vratiti nazad. Sada je budućnost njihove reprezentacije.
To mu je prouzročilo neugodnosti diljem Hrvatske, o čemu je pričao za The Athletic.
- Primijetio sam da su se promijenili stavovi prema meni. Ton u medijima, komentari koje čujem, pogotovo od navijača drugih klubova, postali su negativniji. Kad igram na beku, često moram slušati uvrede i psovke, vrijeđaju mene i moju obitelj. Što bih trebao učiniti? To je realnost. I zapravo, sve to me još više učvrstilo u odluci da igram za Kanadu.