U zapanjujuće iskrenom intervjuu s poznatim britanskim novinarom Piersom Morganom, čovjekom koji ga je u prošlosti često kritizirao, Novak Đoković (38) je odgovorio na jedno od najtežih pitanja koje se čovjeku može postaviti, a njegov je odgovor odjeknuo daleko izvan sportskih arena.
Intervju, koji je pomirio bivšeg kritičara i sportsku ikonu, dotaknuo se brojnih tema, od kontroverzi oko cijepljenja do teniskih rivalstava. Ipak, trenutak koji je obilježio razgovor bio je onaj kada je Morgan postavio izravno i pomalo morbidno pitanje: "Zamisli svoj nadgrobni spomenik. Piše: 'Ovdje leži Novak Đoković.' Što želiš da piše ispod toga?"
Bez previše oklijevanja, Đoković je izgovorio rečenicu koja sažima njegovu životnu filozofiju, onu koja nadilazi 24 Grand Slam titule i stotine tjedana na vrhu ATP ljestvice.
- Čovjek koji je dotaknuo srca ljudi - odgovorio je Đoković, vidno dirnut težinom vlastitih riječi.
Objasnio je kako to nije bila tek prigodna fraza, već spoznaja proizašla iz rada s jednim od najvećih sportskih psihologa, dr. Jimom Loehrom, koji je upravo to pitanje postavljao svojim klijentima kako bi ih natjerao da razmisle o suštini svog postojanja. Iako je ponosan na sve što je postigao, istaknuo je:
- Radio sam kao konj cijeli svoj život da bih stigao do točke na kojoj sam sada... i s velikim ponosom to nosim u sebi.
Jedan nedavni događaj u potpunosti je preoblikovao njegov pogled na svijet i ono što uistinu ostaje iza nas.
Ključ Đokovićevog odgovora leži u dubokom i potresnom iskustvu koje je doživio samo mjesec dana ranije. Smrt legendarnog hrvatskog teniskog stručnjaka Nikole Pilića, kojeg je Đoković od milja zvao svojim "teniskim ocem", ostavila je neizbrisiv trag.
- Bio sam na njegovom pogrebu. To je bio prvi pogreb na kojem sam ikada bio prisutan. Nikada prije nisam bio, što zbog tenisa, što zbog mog izbjegavanja emocija i tuge. Nisam otišao ni na pogreb svog pradjeda, s kojim sam bio vrlo blizak.
Odlazak na posljednji ispraćaj svog mentora u Opatiji suočio ga je s prolaznošću na način na koji nikada prije nije iskusio. Ono što je tamo vidio i čuo postalo je njegova životna lekcija.
- Moj najveći dojam, osim goleme tuge i emocija koje sam osjećao, bila je ljudska povezanost – veze koje je on ostavio iza sebe. Shvatio sam da se ostavština velikog čovjeka ne mjeri isključivo profesionalnim uspjesima. Način na koji su ljudi govorili o njemu nije bio vezan uz tenis, uz to što je postigao kao igrač ili kao trener. Govorili su o tome kakav je bio kao osoba, kako se odnosio prema ljudima, kako je mijenjao živote mladih ili bilo koga tko bi mu se približio.Tako želim da i mene pamte.
Dok je objašnjavao dubinu svoje spoznaje, emocije su ga svladale. U jednom trenutku, govoreći o željenom natpisu na spomeniku, zastao je i priznao: - Želim zaplakati upravo sada. Mislim da sam shvatio što bih htio da piše na mojem nadgrobnom spomeniku.
U tom ranjivom trenutku, obratio se izravno voditelju, čije su ga oštre riječi nekada pogađale.
- Hvala ti. Hvala ti što si mi pomogao da dođem do ovog shvaćanja - rekao je Đoković, pretvarajući intervju u neočekivanu terapijsku seansu.
Na kraju, Đoković je zaokružio svoju viziju nasljeđa. Želi biti upamćen kao netko tko je uvijek igrao pošteno, poštovao igru i davao sve od sebe. Ali iznad svega, kao čovjek čija je najveća pobjeda bila ona izvan terena – pobjeda u ljudskim srcima.