Zar je važno tko je kriv, nekad su se pitali Boris Novković i Severina, a danas je u istom tonu bilo i na sastanku na Maksimiru između predsjednika Dinama Zvonimira Bobana i trenera Marija Kovačevića. Da, Mario je i dalje trener, njegov stožer pokušat će prodrmati 'modre' i odvesti na pravi put bez obzira na to koliko su se neki nadali da će u Dinamo doći neko veliko, dokazano, europsko trenersko ime. Neće, možda je baš Kova na tom putu da postane sve to, ali o tom, potom.
Jedno od imena koje se zaziva je i ono Alberta Riere (43), španjolskog čudotvorca na klupi Celja kojeg se povezuje sa Crvenom zvezdom, trenera koji ove sezone u 27 utakmica ima 19 pobjeda, pet remija i tek tri poraza. Usput budi rečeno, to je baš long shot ako Dinamo ne želi za trenera iskrcati višemilijunski ugovor, a u to i ne vjerujemo.
POGLEDAJTE VIDEO: Sažetak Istra 1961 - Dinamo (2-1)
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Nije uopće upitna Španjolčeva kvaliteta, već čisto stvar cijene i ostalih ponuda koje trenutačno ima, a valja istaknuti da je na početku prošle sezone, kad je drugi put sjeo na klupu slovenskog kluba, gubio u Europi pa gubio u ligi, pa se opet izvadio s par pobjeda... Pet poraza, dvije pobjede i remi u prvih osam kola. I ostavili su ga na klupi, vjerovali su mu, napravio je čuda. Možda neki put stvarno treba vremena. Bilo kako bilo, ostavimo se sad drugih trenera, situacija i ostalog, vratimo se na Dinamo. Krivi su, svaki na svoj način, i Kovačević i Boban, ali postoje i oni koji sve to rade na terenu, a narodski rečeno, neki put takvoj momčadi ni ne treba trener da pobijede utakmicu.
Ako se isplate svi bonusi za Diona Drenu Belju (23), to bi značilo da je iz 'modre' blagajne otišlo 20 milijuna eura, nešto za što se na početku sezone govorilo da će Dinamo stvoriti dvije momčadi, sanjalo se o jednoj 'europskoj' i jednoj za HNL, ali to je ostao samo san. Ispričao se Beljo za svoje grijehe u svlačionici, nije mu baš trebalo to da napravi eksces u Vukovaru kad je saznao da neće biti u prvoj momčadi, da kaže suigraču kako on nije došao u Dinamo igrati obranu kad su se postavljali na jednom korneru, da je iskoristio 'joker Boban' jer nije trebao biti u udarnom sastavu protiv Istre 1961... A onda promaši dva zicera i shvati da je vrijeme za ispriku nakon utakmice.
Pa svatko od tih nogometaša igra na kraju krajeva za sebe, oni su ti koji se trebaju prodati i krenuti igrati za velike europske klubove, a ne izjaviti da oni misle da moraju više igrati, gunđati na klupi, narušavati atmosferu u svlačionici. Svi vidimo da je Ismael Bennacer (27) klasa, da dok je spreman i dok želi može odigrati maestralno, može i savjetima pomoći stožeru, ali sam treba shvatiti zašto nakon ozljede nije bio dobar Milanu i Marseilleu. Ne smije biti ni jedan od sedam patuljaka, 'Pospanko', pa kasniti na treninge i za to se skrivati iza čelnog čovjeka kluba koji ga je i doveo.
Što reći o Gonzalu Villaru (27) koji je došao za tri milijuna eura, zabio eurogol protiv Vukovara i to je otprilike to. On je u družini 'Ljutko' koji se već neko vrijeme ljuti na sebe, sve oko sebe, klub, i naravno da se to projicira na svlačionicu, a i on se ispričao u Puli pred svima. Brzo je shvatio da treba biti pametniji u odgovorima. Da, znamo da svi žele više igrati u Dinamu, ali igrač koji bi trebao biti europskog renomea, toMo ne smije. A ne zaboravimo da je napustio Romu i otišao u drugu španjolsku ligu. I igrač iz Segunde bi trebao biti nositelj igre u Europi? Gospodo, neće ići, s trenutačnom igrom bi nositelj igre bio eventualno u veteranima i to ne ovima prvima nakon 37. godine, nego ovim legit veteranima nakon pedesete.
Robert Mudražija (28) stigao je iz Lokomotive gdje je igrao 'desetku', ali neku lutajuću desetku koju si Dinamo ne može dopustiti. Sve se svodilo na njega, i tu je pokazao kvalitetu. Publika ga voli, ali nije dovoljno biti dobar dečko, kao što smo vidjeli i na primjeru trenera Kovačevića. A u Puli je podsjetio na Edena Hazarda nakon gotovo svake ljetne stanke. Ne, ne govorimo o potezima na terenu... Matteo Perez Vinlöf (19) je dijete koje je došlo za dva milijuna eura, koje treba napraviti puno pogrešaka i treba ga se istrpjeti, ali trenutačno još nije pojačanje za Dinamo, nego će to tek postati. Zabilježimo da je došao iz druge momčadi Bayerna, a odlično je igrao u bečkoj Austriji.
'Desetka' Gabriel Vidović (21) na treninzima 'leti', na pripremama je bio čudesan, a onda se dogodila tišina. Što je s tim dečkom može nam reći samo on, ali treba mu čestitati na tome da šuti i radi, pokušava napraviti sve što može da uđe u momčad, možda mu se samo nešto treba prelomiti. A prošle sezone nije briljirao u Mainzu i došao je za 1.2 milijuna eura. I došli smo do onih koji su stvarno dobri ove sezone.
Prije svega ozlijeđeni Moris Valinčić (22) koji 'leti', a na početku sezone trebao je biti rezerva Pierreu-Gabrielu (27) i Mateo Lisica (21) koji je strašan radnik, napravi gotovo sve što je u njegovoj mogućnosti i pokazuje da je neumorni 'vojnik kluba'. Ali, istaknimo da su oni došli iz šestoplasirane momčadi HNL-a. Marko Soldo (21) došao je iz Osijeka koji je trenutačno posljednja momčad lige, nije ni zaigrao kako spada, a treba priznati da mu je konkurencija strašna. Onda dolazimo do Mounsefa Bakrara (24) koji je došao kao treći napadač, a na kraju je - najbolji od trojice.
Sergi Dominguez (19) ima velike oscilacije, na mahove odličan, na mahove totalno pogubljen, ali opet, ima 19 godina i s razlogom je iz Barcelone došao u Dinamo izboriti se za svoj put. Dolazimo i do onih besplatnih Scotta McKenne (28)koji je 'beton', ono što je Dinamu trebalo, a isto je došao iz Segunde. Dejan Ljubičić (27) koji je došao iz Kölna i klasa je, ali u ovom sustavu mu je jako teško pronaći poziciju te Miha Zajc (31) koji je prava 'osmica' kakvu 'modri' trebaju, ali treba mu ritma jer je zadnje dvije sezone ipak bio čovjek s klupe. I onda Bruno Goda (27) dečko koji nije igrao u Rijeci praktički cijelu sezonu, stigao kao rezerva, a onda se izborio za mjesto trudom i zalaganjem. Ali, ne može ni on igrati cijelo vrijeme na najvišoj razini toliko u kontinuitetu niti je to bilo planirano.
Od prošle sezone tu su Ivan Nevistić (27), Kevin Theophile-Catherine (36), Josip Mišić (31), Luka Stojković (22), Sandro Kulenović (25) i Niko Galešić (24), ali on nije duže tu. Namjerno je izostavljen Arber Hoxha (27) koji je također trebao biti treći u rotaciji, a sad je nositelj igre. Da njega nema, u kakvim bi problemima bio Dinamo... Ali, srećom je tu. Za kraj dva mladića Cardoso Varela (17) koji tek upoznaje seniorski nogomet, čudesni je talenat, ali taj talenat treba izbrusiti. Ne pred PlayStationom pa onda na trening dolaziti u 'akademskoj četvrti' ili još kasnije, nego pred svima. Nepozivanje na U17 SP trebalo je biti dovoljan alarm. I Noa Mikić (18) čije vrijeme tek dolazi, a to se čeka.
Govori se o tome da stranci ne znaju što je Dinamo, vjerojatno ni ne znaju. Nije li upravo Boban najveći simbol tog borbenog Dinama nakon poteza na nikad odigranoj utakmici? A tko će im bolje objasniti od njega gdje su došli, jer ono u posljednjih nekoliko utakmica nije bila momčad, nisu to bili ni fajteri, a još manje zagrebački fakini, frajeri.
Tko su onda najveća pojačanja Dinama u sezoni? Ljudi koji su trebali biti treći izbor. Ne treba se trgnuti samo Kovačević, Boban je to vjerojatno nakon svih sastanaka i napravio i mora pokazati da nema više dolazaka 'tati u krilo', a na Mariju je da pokaže zube. Jer, dopustite mi da u prvom licu napišem zadnju rečenicu, znam da Kova nije papak. Na ljudskom planu je to pokazao, a bome i na trenerskom, ali to su neke stvari koje su ostale među četiri zida. Može tako ostati i na Maksimiru, a i ne mora, na njemu je da probudi Dinamo. Jer čim je potpisao za maksimirski klub znao je da mu se odbrojavaju dani do otkaza, samo je pitanje koliko će dugo potrajati. Promijenjen je i cijeli stožer, uprava sve. Vremena treba, ali nema ga napretek. I ono polako teče, ali i polako može postati brzo. Jako brzo.