Bilo je to 2018. godine nakon što je Istra 1961 u prvoj utakmici kvalifikacija za 1. HNL s 3-1 slavila protiv Varaždina, a Puljani su trebali doći u Varaždin na uzvratnu utakmicu. Mario Kovačević (49) tad je bio na klupi Varaždinaca, a bio je to i prvi veći intervju u jednoj mladoj novinarskoj karijeri. U jednom trenutku suze su se počele slijevati niz Kovine obraze, a knedla je zapela u grlu na drugoj strani intervjua.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Samo da to prođemo moj Fabijane, puno bi mi to značilo. Volim Varaždin, taj grad mi je puno pružio, igrao sam za Varteks i ovaj grad opet zaslužuje prvoligaša - govorio nam je tad, a danas se prisjetio:
- Tu utakmicu protiv Istre smo pobijedili, ali nismo prošli na nevjerojatan način. Bili smo pri dnu druge lige nakon pet kola, a onda smo došli do kvalifikacija za prvu ligu. Jedno poluvrijeme je bilo loše, htio sam vratiti ljudima u Varaždinu što su mi dali priliku. Ali vratilo mi se četiri godine kasnije kad smo ušli u prvu ligu - prisjeća se, ovaj put sa smiješkom na licu.
Ali ne na klupi 'njegovog' Varaždina, već na klupi Slaven Belupa, kluba gdje kao igrač ima i najviše nastupa u HNL-u. Na sjever Hrvatske došao je igrati nogomet, na kraju je tu ostao i osnovao obitelj. A te spomenute 2018. govorio je kako nikad ne namjerava napustiti Varaždin, eventualno ako dođe poziv voljenog mu Sarajeva.
- Govorio sam tako, slučajno sam došao u Varaždin i na kraju ostao već 30 i nešto godina, tamo mi je lijepo i tamo živim. Što se dogodilo da sam završio u Slaven Belupu? Nije to do mene bilo. Znamo sve što je bilo, poslije je klub odlučio da ga vode drugi i ja sam morao ići tražit posao - objasnio je.
POGLEDAJTE VIDEO: Sažetak Slaven Belupo - Rijeka (2-1)
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Kad se varaždinskim kuloarima počela širiti vijest kako je Kovačevićevo zdravlje ozbiljno ugroženo, nisam htio okolišati, uzeo sam mobitel i nazvao ga.
- Tako brzo se saznalo? Da, nešto su mi našli na plućima, ali evo idem odmah u Klenovnik to provjeriti. Bit će to dobro, nećemo se sad sekirat - i tada je optimistično govorio Kovačević.
Danas toga više nema. Nalazi su vrhunski, a u dogovoru s trenerom 'farmaceuta' odlučili smo tu priču za ovaj intervju ostaviti iza nas. Nećemo pričati o takvim lošim stvarima kad je toliko dobrih stvari tu, a mnogi nisu ni pobliže upoznali onu nogometnu stranu trenera rođenog u Jablanici u Bosni i Hercegovini.
Svi su otpisali Slaven, a Kova ih je demantirao
Ali, moramo se dotaknuti svega što je ta nesretna bolest donijela na nogometnom planu. Na klupi Varaždina je Kovačevića zamijenio Nikola Šafarić koji je dotad bio sportski direktor. Kova je na klupi kluba bio do posljednjeg mogućeg trenutka, ostavio momčad na petom mjestu tablice, a samo se želio što prije vratiti. Ali, kad je bilo vrijeme za povratak, to se nije dogodilo.
- Teško mi je bilo, moja obitelj zna kako. Volim Varaždin, a u toj situaciji kakvoj sam bio bilo je najbitnije da sve dobro prođe. Kad su mi doktori dali zeleno svjetlo da se vratim, imao sam još ugovor s Varaždinom i svim srcem sam htio ostati tamo. Ali krajem sezone mi je taj ugovor isticao, a rekao mi je predsjednik da bi mi mogao dati neki drugi posao u klubu, ali ne trenerski. Spominjalo se mjesto šefa skauta, ali rekao sam da ću malo sačekati jer bih ja htio biti trener - objasnio nam je Kovačević.
I tako je završio u Koprivnici. Preuzeo je klub debelo na posljednjem ligaškom mjestu, a danas je četvrti i u borbi za Europu. Na klupu Slaven Belupa sjeo je 3. rujna prošle godine i od tad ima 13 pobjeda, pet remija i sedam poraza. Klub je s posljednjeg mjesta digao do mjesta za Europu.
- Svi su otpisali Slaven, Šibenik je bio dobro krenuo, ali volio bih da ste čuli što sam sve rekao u prvom intervjuu kad su me svi čudno gledali. Nisam ja nikakav prorok ili čarobnjak, ali morate vjerovati. Vjerovao sam da ćemo ostati u ligi, ne bih došao da nisam. To je bio prvi i osnovni cilj, a sad smo to osigurali. Prije Dinama smo šest kola bili neporaženi, a imali smo i najviše bodova ove godine. Nisam samo ja tu, igrači su prije svega zaslužni. Sretan sam da smo blizu Europe, trebamo i dalje biti skromni i radišni. Imamo i mi neku granicu kvalitete, sad se i drugi bolje pripremaju protiv nas, teško je - jasan je Kovačević.
Uslijedilo je više pitanje za Miss svijeta nego li za trenera prvoligaša, ali koja je tajna njegovog uspjeha?
- Imam tu energiju, želim to prenijeti na igrače. Sve poštujem, ali nikoga se ne bojim. Dobar rad i 'klik' sa igračima, a to sam imao sa svim ekipama. Ništa bez njih, igrači su tu da prihvate to, a ja sam tu da im pomognem da daju maksimum, da im omogućim da igraju najbolji nogomet koji mogu. Ali bitan je i stožer, tu su bivši igrači koji i dalje dišu za klub poput Marija Gregurine i Mateasa Delića. Bitno je da su tu bivši igrači, to sam ja prolazio u Sarajevu, i da vole svoj klub. Mnogo ljudi mi se nudilo da bi bili pomoćnici, ali smo dobro odlučili. Zajednički donosimo odluke. Luka Murk i Miro Mikac koji su tu za kondiciju i individualni rad, Naser nam pomaže, a tu je i Mato Jajalo koji se školuje pa je ovdje 'na praksi' - rekao je Kovačević pa se osvrnuo na igre 'farmaceuta'.
- U jesenskom smo dijelu imali puno nesreće. Još me boli Šibenik kad je bilo 2-2 pa kad smo protiv Gorice primili gol u zadnjoj minuti. Bilo je odluka na našu štetu, nismo kukali, ali onda nam se s druge strane vratilo. Nitko nije očekivao da će biti ovako u ovako kratkom roku. Ne okrećem se iza sebe, samo gledam naprijed. To sam rekao igračima, nećemo se sad prepasti, samo me strah da ne bi počeli 'glumiti'. Želim da daju zadnji atom snage i tako možemo doći do bodova.
Zovu ga najboljim trenerom lige
Stručni komentator MAXSporta Joško Jeličić istaknuo je da su u HNL-u na čelu najvećih hrvatskih klubova dva Talijana, ali kako je najbolji trener lige na klupi 'farmaceuta'.
- Trener sam, radim svoj posao, ljudi su tu da komentiraju. Zacrvenio sam se kad sam to čuo, a na meni je samo da se dalje dokazujem. Nisam čovjek koji će poletjeti, valjda ljudi prepoznaju moj rad. Znate kak' je, sad si gore, ali začas si dole. Cijenim to - prokomentirao je Kovačević pa se osvrnuo na strane trenere:
- Što se tiče stranih trenera, uvijek sam za svoje. Hrvatska je bila druga i treća na svijetu, Zlatko Dalić je krenuo u našim klubovima, ali vremena se mijenjaju. Igračka karijera i trenerska, to je potpuno različito. Neće vam biti lakše u trenerskoj karijeri, ako ste bili dobar igrač. To su naši idoli, Cannavaro je bio Zlatna lopta, a govorili su mi igrački da sam sličan Gattusu, volio sam ga i poštivao. Volio sam Milan uvijek od talijanskih klubova. Bio sam prosječan igrač u prvoj ligi, a Gattuso je prvak Europe bio s Milanom, obojica prvaci svijeta s Italijom, to su igračke veličine. Ogromni respekt za to, ali oni vode favorite koji su se i prije protiv Slavena znali poskliznuti s drugim trenerima.
A poskliznula se tu i Rijeka, vodeća momčad HNL-a. Slaven Belupo je pobijedio 2-1 (0-1) i još jednom pokazao što može. Ispred njih je sad polufinale Kupa protiv Osijeka i svojevrsna utakmica sezone.
- To nam je najvažnija utakmica, ali ne u smislu da nam je opterećenje. Nemamo se čega bojati, vjerujem igračima i ne bojimo se nikog, a tako ćemo se i postaviti od prve minute.
Neki uspjeh gledaju i kroz novac, a mogao je Kovačević biti 'uspješan' kad je stigla izdašna ponuda iz Al-Faisalyja, kluba koji je svojevremeno vodio izbornik Zlatko Dalić. Ali, Saudijci su dobili odbijenicu.
- Prelijepo mi je u Belupu, a Saudijska Arabija? Bio je kraj polusezone, a u igračkoj karijeri nisam nešto zaradio i sigurno da bi mi novac koji su mi tamo ponudili dobro došao dobro došao. Vodio sam manje klubove, a kad mi se dogodilo sa zdravljem, dobro bi došlo. Ali nikad nisam trčao za novcem, bilo mi je žao ostaviti moj stručni stožer i moje dečke - objasnio je Kovačević pa ponosno nastavio:
- Ja tako živim, ne glumim ništa. Ali nema kompromisa što se nekih stvari tiče, mogu biti onakav ili onakav, ali kao trener moram biti pravedan. Iako, pravda s moje i igračeve strane nije ista. Mladi igrači imaju bogatstvo i sreću da su tu stariji igrači poput Nestorovskog ili Božića, oni su prošli teški profesionalizam. Ilija je igrao u Italiji, a on igra vrhunski. Želim da je spona između mene i igrača. Primjer ponašanjem, da ih uči kako treba biti. Otkad sam tu, Božić nije preskočio nijedan trening. Atmosfera je vrhunska - zaključio je o momčadi.
Živi je dokaz da će se trud u životu jednom isplatiti. Jer, nije mu bilo lako. Radio je kao pomoćni trener u starom Varteksu kad je klub bio na izdisaju, a nakon što je osnovan novi klub, danas prvoligaški Varaždin, a tad NK Varaždin Škola Nogometa, ostao je tamo kao trener. Doslovno je krenuo 'od nule', od najmlađih uzrasnih kategorija. A tamo je bio jedan varaždinski talent...
- Kad sam preuzeo limače, mali Leon Belcar je tamo bio. Već se tad vidjelo koliko je dobar, a s 10 godina je već otišao u Dinamo. Znao je uzeti loptu, sve predriblati i zabiti gol. Kad je došao u seniore, bilo je oscilacija. Kod mene je dobio 'desetku', bio je standardan i zabio gol Hajduku, uporan je, radio je i drago mi je zbog njega. Vjerujem da se može nametnuti u Dinamu, konkurencija je veća, ali dovoljno je stasao da se tamo može boriti i biti standardan - osvrnuo se na bivšeg igrača.
Tri se puta 'vraćao na početak'
Tad u klubu nije bilo novaca, ali trudio se Kovačević koliko god je mogao. Čak je i igrao za klub u Županijskoj ligi kad je današnji prvoligaš tek gradio put prema HNL-u.
- Vodio sam treninge limača u jutarnjem terminu, a u popodnevnom sam bio trener amaterskim klubovima. Trebalo se zaraditi i prehraniti obitelj.
Nakon toga je otišao u Međimurje. Tad su bili trećeligaši, ali nikad nisu ušli u rang više. Nogometna kvaliteta nije bila upitna, ali kao i kod mnogih klubova, upitni su bili uvjeti.
- Tri puta smo bili prvaci Treće lige, ali nikad nismo imali licencu za rang više. Možda je moj najveći uspjeh kad sam bio prvi s Međimurjem u posljednjoj sezoni tamo, a na zimu mi je Varaždin uzeo devet igrača. Nikola Šafarić mi je bio kapetan momčadi, ali on je otišao s još osmoricom u Varaždin, a opet smo bili prvi. Kad i treću sezonu nismo ušli u rang više, nisam više želio tako pa sam preuzeo kadete Varaždina - rekao je Kovačević, ali je Varaždin zbog uvjeta otišao u rang više.
I nije trebalo dugo da završi u seniorskoj momčadi. Zoran Kastel odstupio je s trenerskog mjesta, došao je upravo Kovačević. Na jedan se način njegova borba isplatila.
- Prije dolaska u Varaždin bio sam sedam puta prvak sa seniorskim momčadima, nikad me nije bilo sramota kretati ispočetka, a jedan sam od rijetkih koji je tri puta kretao ispočetka. Bio sam pomoćni trener Varaždina kad je ugašen taj klub još 2012. godine. Tad sam preuzeo limače Varaždina pa sam nakon toga do 2014. do 2017. vodio Međimurje. Od tamo sam tišao u kadete Varaždina pa vodio seniore. Nakon toga su mi dali juniore kluba, malo me to boljelo, ali nikad nisam propitkivao što i zašto - objašnjava Kovačević pa nastavlja o trenerskoj karijeri u kojoj mu nije bilo ispod časti kretati ispočetka i vraćati se i nekoliko liga unatrag:
- Onda sam otišao u Polet Sv. Martin na Muri i bili smo četvrta liga pa ušli u treću. Lijepo mi je bilo i radili smo dobro dvije godine, ponosan sam da sam bio tamo. U četvrtoj ligi je Polet bio deset bodova iza Varteksa pa smo završili deset bodova ispred njih. To što sam se vraćao u niže lige? Nikoga nikad nisam ništa molio. Ponosan sam na to što i ljudi znaju, kad je bilo najteže - zvao se Mario. U Ždralovima sam imao jako lijepu epizodu, došao sam tamo i u 10 utakmica imao 10 pobjeda, bili smo prvaci treće Lige, ali onda smo u dvije utakmice izgubili od Jaruna. Očito mi ne leže baš te kvalifikacije. U drugom mandatu kad sam došao u Varaždin 2021. godine klub sam preuzeo na 13. mjestu pa smo ušli u HNL - ukratko nam je sumirao karijeru Kovačević.
Još ga uvijek zazivaju tribine stadiona Varteksa, a on se uvijek rado sjeća svih lijepih trenutaka koje je imao s klubom. Zle krvi za njega nema, drži se svojih principa.
- Iza sebe ja ne rušim mostove, znam da bi drugi možda postupili drugačije. Volim grad, volim klub, a ljudi koji tamo rade, njihove odluke nisu do mene. Ne želim nikome zlo, ali na sebe ne dam. Išao sam svojim putem, nikad nisam povlačio za ruku da negdje ne daj Bože na nepošten način dođem do nečega. Znao sam da ću se opet dokazati. Imao sam uspjeha, dobivao, radio pa se opet vraćao ispočetka, ali sve ti se nekako opet vrati. Ne znam jesam naivan ili što, ali vjerujem ljudima. Prije drugog povratka u Varaždin je predsjednik Vitez razgovarao sa mnom i rekao da se klub želi vratiti u ligu više. Nisam zlopamtilo, mislio sam da mogu to napraviti. Da mi Varaždin nije dao priliku, sad ne bi bio ovdje. Nisam radio ništa drugo nego ga svim srcem pokušao vratiti u prvu ligu, a tad su svi živjeli za taj povratak u klubu. Uspjeli smo i brzo se vratili - rekao je Kovačević koji je upravo na tom stadionu s 'farmaceutima' pobijedio bivši klub:
- Znam kako je teško pobijediti u Varaždinu i bio sam iznimno sretan radi svojih igrača i kluba što smo pobijedili. Ali ne da bi se nešto naslađivao. Ljudi me dosta spominju od odlaska? To je dokaz da ljudi znaju sve u Varaždinu, da sam dao sve od sebe i kako nije bilo lagano. To mi je najveća potvrda za dobar rad, Varaždin je mali grad i ništa se ne može sakriti.
Poznajemo se deset godina, s Kovačevićem sam stasao kao sportski novinar kroz drugu ligu, a uvijek se kod njega isticala i ona ljudska strana. Zrači dobrotom, u njegovom se društvu uvijek osjećate ugodno, ali na licu se vidi da mu u životu nije bilo lako. No, izašao je kao pobjednik iz tih borbi iz kojih je mnogo naučio.
- Kad je najteže nekako je uvijek tu bio 'taj blesavi Kova'. Nikad nisam pognuo glavu, radije sam uvijek išao ispočetka, ja ne znam kako meni srce nije puklo kad su mi rekli da neću biti trener Varaždina. Malo sam oplakao sa strane i idemo dalje - objasnio je Mario pa mu je simpatično usred razgovora u rečenicu izletio i jedan 'kaj', svojevrsna oznaka ljudi iz sjeverne Hrvatske.
- Poslije Varaždina, Slaven je odmah tu. Tu sam igrao, volim taj kraj, ljude. A odakle kaj? Žena je Varaždinka, a kažu da si ti od tamo odakle ti je žena. Pa je došlo s godinama, ha, ha - zaključio je dobro raspoloženi Kovačević.