Zagrebačka publika imala je priliku uživati u FNC spektaklu u Areni u subotu navečer. U Areni je bio i legendarni Mirko Filipović koji je pratio sve borbe iz prvog reda, ali je završio u središtu incidenta u kojem je boca doletjela do njega i njegovog sina. "Cro Cop" se na Facebooku oglasio povodom incidenta, ali se dotaknuo i borbi u Zagrebu te pobjede Ante Delije i Roberta Soldića. Objavu prenosimo u cjelosti:
"Sinoć je bila velika večer za Hrvatsku, ali i za regionalnu borilačku scenu. U Parizu, na UFC priredbi, nastupio je naš Ante Delija i spektakularnim nokautom obilježio svoj UFC debi. Veliki radnik, potpuno posvećen sportu, treninzima i vlastitom uspjehu. I zato uspjeh nije izostao. Čestitke Anti, ali i Robertu Soldiću na pobjedi u boksačkom meču u Poljskoj, kao i, naravno, Mateju Batiniću na obrani svog FNC pojasa do 93 kg. Matej je spektakularnim nokautom slavio već u 1. rundi. Cijelo ljeto se pripremao u mojoj dvorani, a ja sam pomagao koliko sam mogao, najviše savjetima oko same pripreme. Sretan sam i ponosan što je Matej tako dominantno obranio svoj pojas.
Ja sam večer proveo u zagrebačkoj Areni, gledajući FNC sa sinovima i družeći se s dragim prijateljem Stipom Miočićem, kojeg godinama nisam vidio, a koji je i dalje najveći teškaš u našem sportu. Uživali smo u borbama, u pauzama se slikali s ljudima koji su to željeli, i sve je bilo vrhunski. Od same atmosfere do borbi.
I tako je bilo do zadnje runde posljednje borbe, kad je jedan od ljudi iz kuta Darka Stošića, usred zadnje runde, došao do ograde koja dijeli ring od prostora gdje smo mi gledatelji sjedili. Isprovociran neprestanim dobacivanjima Mirana Fabjana, koji je na svoj način proživljavao borbu svog prijatelja Vitasovića, najprije se izgalamio na Mirana, a zatim zgrabio bocu punu vode i svom snagom je bacio na njega. Miran se uspio izmaknuti, ali je boca završila u glavi mog starijeg sina. Srećom, promašila je naočale koje sin nosi, jer bi mu, u suprotnom, staklo moglo ozlijediti oko i teško ga povrijediti. Boca se zatim odbila i pogodila njegovu djevojku, razbivši joj usnicu. Voda iz boce nas je sve poprskala. I mene, i Stipu, i ljude oko nas. Okrenem se, sin u šoku od udarca, a djevojci curi krv iz usta. Na sreću, sve je završilo s malo krvi i hematomima, ali moglo je biti puno gore. Da se staklo od naočala zabilo u oko, strašno.
Zato sam skočio do ograde i rekao osobi koja je bacila bocu ono što sam smatrao da trebam reći. Nema smisla da to ponavljam, a i nije pristojno. Razumijem da je Miran svojim dobacivanjima išao na živce ne samo Stošićevom kutu i samom Stošiću, već i ljudima koji su bili blizu. Ali to je tako, on je borbu svog prijatelja emotivno proživljavao, i sve u redu. Ali čovjek iz Stoletovog kuta je zadnja osoba u Areni koja je smjela tako reagirati. Da je došao do ograde i pokušao udariti Mirana i to bih nekako razumio, iako se ni to ne smije, ni u najvećem ludilu. No uzeti bocu punu vode i baciti je svom snagom prema Miranu, koji sjedi u publici, to je strašno. Da nije završila u glavi mog sina, završila bi u glavi nekog drugog s tko zna kakvim posljedicama.
Ipak, sretan sam što je sve prošlo bez većih posljedica. Moram reći da me, nakon što sam napustio Arenu, nazvao Forgi i dao mi čovjeka koji je bacio tu bocu. Čovjek se kulturno i ljudski ispričao – i sve u redu. Svjestan je da je pogriješio, siguran sam da mu je žao i vjerujem da tako nešto više nikada neće napraviti"