Izjava Gianluigija Buffona, jednog od najvećih golmana svih vremena, privukla je veliku pažnju nogometne javnosti. U talijanskoj emisiji "Viva il Futbol" otkrio je ime prvog nogometnog idola, a njegov izbor iznenadio je mnoge. Nije to bio ni Maradona, ni Zico, ni Platini. Bio je to Blaž "Baka" Slišković, legendarni veznjak Hajduka i nogometaš iz Mostara.
Povezanost s Pescarom i prvi susret
Buffonova privrženost Sliškoviću započela je kroz povezanost s Pescarom, klubom koji je pratio kao dječak. Kako je sam objasnio, njegova simpatija prema klubu nije bila vezana za uspjehe, već za specifične okolnosti u kojima se momčad nalazila.
- Pescara je bila jedna od mojih prvih nogometnih ljubavi. Sjećam se da su ispali u Serie C, ali je Palermo dobio zabranu igranja pa je Pescara vraćena u ligu. Imali su samo 12 seniorskih igrača, a ostatak su popunjavali mladići od 18 ili 19 godina. Zavolio sam tu momčad koja je nastala iz poteškoća.
Ta momčad, predvođena trenerom Giovannijem Galeoneom, igrala je atraktivan i napadački nogomet koji je privukao mladog Buffona. Odlazio je gledati njihove treninge u Trentinu, a tamo je uživo vidio igrača koji će na njega ostaviti snažan dojam.
- Vidjeti Blaža Sliškovića uživo bio je poseban trenutak. On je bio nogometni genij - izjavio je Buffon bez oklijevanja i dodao rečenicu koja je izazvala brojne reakcije u regiji:
- Da sam tada morao birati između Sliškovića, Maradone ili Zica, izabrao bih Sliškovića. Tada se rodila moja ljubav prema Pescari. To je bila momčad za koju sam navijao.
Tko je bio "Balkanski Maradona"?
Za mlađe generacije, ime Blaža Sliškovića možda ne nosi težinu globalnih ikona, no za one koji su ga gledali, bio je poznat po svojoj nogometnoj vještini i kreativnosti. Rođen u Mostaru 1959., Baka je bio igrač kojeg su odlikovali iznimna tehnika, pregled igre i kreativnost. Njegova sposobnost da zabije gol izravno iz kornera postala je legendarna, a nadimak "balkanski Maradona" dovoljno govori o talentu koji je posjedovao.
Karijeru je započeo u rodnom Veležu, s kojim je osvojio Kup Jugoslavije, da bi potom prešao u Hajduk i postao ikona kluba. U dresu "bilih" odigrao je više 100 utakmica i bio ključni igrač momčadi koja je također osvojila Kup. Njegov talent odveo ga je u Francusku (Marseille, Lens, Rennes) i, naravno, u Italiju, gdje je u dresu Pescare očarao budućeg svjetskog prvaka.
Boem na terenu i izvan njega
Osim po igračkim vještinama, Slišković je ostao zapamćen i po osobnosti. Smatrali su ga boemom, igračem koji je nogomet igrao s lakoćom, a ne isključivo unutar strogih taktičkih shema. Njegova karijera ispunjena je anegdotama koje opisuju njegov karakter.
Najpoznatija je ona iz veljače 1980., uoči utakmice Veleža protiv Dinama. Slišković je s nekoliko suigrača proveo noć u izlasku, vrativši se kući tek u zoru. Nekoliko sati kasnije, na terenu je pružio jednu od svojih najboljih partija, postigavši četiri gola u pobjedi 9-2. Tijekom utakmice, iz gotovo mrtvog kuta, okladio se sa sucem da će pogoditi suprotne rašlje iz slobodnog udarca. Pogodio je. Kada mu je nakon utakmice Dinamov Marko Mlinarić rekao: "Lako vam je bilo kad smo mi sinoć ostali dugo vani", Baka je odgovorio: "Pa moj Mlinka, zar ti misliš da smo mi bili u kazalištu?"
Taj spoj iznimnog talenta i opuštenog pristupa bio je karakterističan za njegovu karijeru. Takav stil života možda je utjecao na to da ne ostvari transfer u Juventus, koji je propao zbog teške ozljede, ali mu je osigurao status legende među navijačima.
Priznanje drugih nogometnih velikana
Buffon nije jedini velikan koji se divio Sliškoviću. Zinedine Zidane, koji je odrastao u Marseilleu, uvrstio ga je u svoju idealnu jedanaestoricu tog kluba svih vremena.
- Velika mi je čast kad jedna takva nogometna veličina kaže takvo nešto. On je dijete Marseillea i bio je zaljubljen u sve tadašnje igrače - skromno je prokomentirao Slišković.
Nakon igračke karijere, Baka se okušao i kao trener, vodeći između ostalih reprezentaciju Bosne i Hercegovine, Hajduk i Zrinjski, uvijek s prepoznatljivom iskrenošću. Buffonova izjava potvrda je kakav je trag Slišković ostavio na terenu. Ona podsjeća da se utjecaj igrača mjeri vještinom i stilom igre koji ostaju u sjećanju onih koji su ga gledali, uključujući i neke od najvećih nogometaša u povijesti.