Krajem 90-ih i početkom 2000-ih, kad su hrvatski klubovi 'gorjeli', radijske postaje puštale hit za hitom, a CD-ovi se kupovali kao bomboni, jedna grupa zauzela je posebno mjesto na dance sceni. Karma je pjesmama 'Zemljotres', 'Sedam dana' i 'Noćas te ne dam nikome' osvajala pozornice od Hrvatske, Češke, Slovačke, Slovenije, pa čak do Kine. A u središtu te euforije bila je pjevačica Majda Šušelj, poznatija kao Tara. Danas, godinama kasnije, i dalje s istim sjajem u očima govori o glazbi, majčinstvu, povratku, hobijima, obitelji...
POGLEDAJTE VIDEO:
S grupom Karma ste početkom 2000-tih stvarno ostavili ogroman trag, i u Hrvatskoj i šire. Po čemu najviše pamtite to vrijeme?
Hvala na komplimentu. 2000-tih godina smo bila smo treća dance grupa koja je zaplesala i zapjevala diljem Hrvatske i šire. Svatko od nas je ostavio na neki način neizbrisiv trag na glazbenoj sceni. Tada su pjesme, nevezano na to kojeg su žanra, bile dugog vijeka. Dokaz je ovaj Megadance Party, koji je već u prvom susretu napravio lom! Dance glazba je isto tako složena vrsta glazbe i ljepota je u tome da pjesme možeš odlično prebaciti u acoustic, pop ili rock aranžmane i ponovo uživati u njima u nekom novom ruhu.
Ima li neka situacija ili koncert koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Ima ih mnogo. Od prvog nastupa na Dori do dočeka fanova u Češkoj, turneji u Kini te brojnih epizoda koje smo dijelili s publikom. Mogla bih knjigu napisati.
Kako je bilo biti dio tog glazbenog stroja? Jeste li tad bili svjesni koliko ste popularni?
Uvijek sam svjesno doživljavala sve što se dešava, znajući i da nećemo uvijek biti na vrhu, da treba raditi, biti uporan i odgovoran. Biti na sceni je velika odgovornost, barem je to moja vizija. Moja poruka publici je uvijek bila pozitivna bez skandala, pokazivala je ljubav prema glazbi i to sam ja. Nikad nisam pristajala na kompromise. U ovom sam slučaju možda i propustila neki korak dalje, ali ne dira me to, jer nisam nikad bila podložna prečicama. Cijenim trud i rad, da je to velika mašinerija jest, da treba biti uvijek prisutan, isto tako. Ja sam pronašla način da živim svoj život, da gradim karijeru, imam korektan odnos s poslovnim partnerima i da živim u svojoj voljenoj Istri.
Je li bilo nekih ludih upada ili gesta fanova?
Naravno da je bilo. Kada su se pisma pisala, dobivala sam i pisma, poklone ili ceduljice na koncertu. Bilo je i jako dragih ljudi, fanova, a s nekima sam i dan danas u odličnim odnosima. S nekima čak i surađujem. Pamtim puno lijepih situacija. A bilo je i manje lijepih, ali to je, srećom, minimalni broj.
Godine 2014. odlučili ste se povući sa scene. Što je tad prevagnulo?
Te godine sam svjesno odlučila stati. Koliko god voljela glazbu, projekt, svoje suradnike, imam i ja pravo na svoj privatni život. Poželjela sam postati majka, i isto tako posvetiti se majčinstvu, jer to je nešto predivno. Naravno da mi je falila glazba, ali ostavila sam si malo vremena da provedem kvalitetno vrijeme sa mojom maleckom, a i da odmorim tijelo i um. Vrlo brzo sam već krenula s idejama kako se ponovo pokrenuti dalje, i eto me nisam stala! Zapravo, bez pozornice sam bila samo kratko.Tu sam non-stop! Glazba je poziv i tko to tako doživljava, ne može bez nje.
Kad ste se vratili na scenu?
Godine 2018. već sam bila na pozornici s novom pjesmom. U međuvremenu se još mnogo drugih glazbenih projekata otvorilo, a meni je to bila uvijek zelja.
Na Flashback turneji ste nastupali s Colonijom i ET-om, što je neke iznenadilo jer su vas voljeli prikazivati kao rivale. Ima li u tome ičeg istinitog?
Priča o rivalstvu je zapravo samo medijska priča. Mi smo zapravo bili, a i danas smo suradnici! Zbog toga dan- danas je i moguć ovaj projekt Flashback!
Jeste li ih ikad doživljavali kao konkurenciju?
Ne, nikada nisam nikoga gledala kao konkurenciju, svaka od nas je posebna na svoj način. Na nama je da dajemo maksimalno od sebe, a publika odlučuje koga će slušati ili ne.
Nakon izlaska iz Karme rijetko vas viđamo u medijima. Kako danas izgleda vaš život?
Nisam nikada bila pretjerano u hrvatskim medijima. Nisam nikada živjela u Zagrebu da me možete vidjeti na ulici, pristajala na realityje. Nisam imala vremena, a i kako ne živim u Zagrebu, jednostavno mi nije bilo izvedivo, ali moram zahvaliti na pozivima. Ostala sam u Istri jer sam opet pronašla način kako organizirati se da uspijem obaviti sve, a da ne selim svoj život drugdje.
Kako je došlo do vašeg radijskog angažmana? Koju emisiju vodite?
Radila sam na radiju i dok sam bila u Karmi, ali satnice su bile malo nezgodne, pa sam odlučila stati. Što se tiče mog sadašnjeg rada, rad na radiju Eurostar, koji ima 30 godina neprekinutog rada, stvarno je odličan! Imam odličnu ekipu, vodim jutarnji program na tri jezika, pripremam i vodim zanimljive emisije, surađujem s mnogo ljudi, i s inozemstvom. Velika je odgovornost, a imam i dovoljno prostora za kreativnost, snimanje reklama po potrebi... Tako da uvijek ima posla i sve je to dobra životna škola.
Zaustavljaju li vas i dalje fanovi na ulici?
Naravno, nisam se previše promijenila. Čak i mlađe generacije, koje su otkrile dance glazbu 2000-tih, znaju pitati za autogram ili se žele fotografirati. To je veliko zadovoljstvo i uvijek si rado uzmem vremena za njih. Fanovi su motivacija za rad i nove ideje.
Majka ste djevojčice Nike, koju ste dobili sa suprugom Michaelom Pavlovićem. Koliko vas je majčinstvo promijenilo?
Biti mama je nešto predivno. Nije savršen svijet, zapravo je velika odgovornost. Svaki period nosi nove izazove, ja učim od nje, ona od mene. Svi se mi mijenjamo kroz godine, jer nam to čine iskustva koja doživljavamo, važno je da to osvijestimo.
Zna li Nika kakva je njezina mama zvijezda? Pokazuje li glazbeni talent?
Nika obožava glazbu i ples, kreativna je, pleše, pjeva i bavi se sportom. Ne namećem joj svoj glazbeni put, ali vidim da joj glazba pomaže da bude vedra, samostalna, da bolje uči... Glazba je lijek zar ne? Nika je pogledala videe, prolista albume s fotografijama i smijucka se našim outfitima. Ma da polako dolazi i to doba kada zavidi našim ultrakratkim kombinacijama. Ne zamara se mojom karijerom. Ja sam za nju mama koja pjeva, kuha, koja s njom radi zadaću. Ne zamaram ju sa svojom karijerom.
A suprug Michael, kako on gleda na vaše 'glazbene godine'?
Michael me upoznao kada sam već jako dobro plivala glazbenim vodama. Ponekad, kada si u tim vodama, ne znaš jesi li nekom pri srcu. Voli li te stvarno ili si trofej. On je svakako, s obzirom na to da je isto zbog posla bio dosta u javnosti, znao da sam tvrdi orah i da nije me lako pomaknuti od mojih stavova. A i danas zna da volim glazbu, da je to moj poziv. Važno je cijeniti to za kvalitetan zajednički život.
Kako se opuštate kad niste majka, pjevačica, ni voditeljica?
Puno je toga za koordinirati. Dan bude prekratak, a i tjedan proleti. Naravno da se desi da zaboravim i na onaj važni dio, na sebe, ali onda svjesno stanem i od početka krećem sa svime. Takav je ubrzani tempo, ali nije to nikakva posebnost tako živi velika većina ljudi, zureći. Isključiti se nije lako, ali uspijevam uz knjigu. Ja sam 'stara škola', obožavam čitati, kupovati knjige razne tematike i uvijek nosim barem jednu knjigu. Imam blok i crtam, pišem...
Primjećujete li razliku u tome kako mladi danas doživljavaju glazbu i koncerte u usporedbi s prije?
Naravno da postoji razlika, pristup glazbi je drugačiji, stvorili su se drugi prostori i načini promoviranja glazbe. Ima vrlo malo prostora za gostovanje uživo, odnosno, glazbenih emisija, i to je velika šteta. Žao mi je da se pjesme brzo rotiraju i često im se ne da vremena da sazriju... Ima puno mladih glazbenika kojima je obećan uspjeh, a u konačnici prepušteni su sami sebi. Sve košta. U doba kada smo mi počinjali bila je odlična suradnja menadžmenta, diskografske kuće i bilo je prostora u medijima dovoljno za promidžbu. Jako puno se putovalo jer nisu postojale društvene mreže, ali zato smo upoznali mnogo ljudi s kojima smo stvorili odličan odnos.
Postoji li nešto što vas posebno veseli, ili nešto što vam nedostaje iz vaših mlađih dana?
Ima nekoliko mladih glazbenika koji su isplivali iz mase, pronašli svoj put i sada grizu dalje. Ono sto smo doživjeli mi koji smo već neko vrijeme na sceni, jest da smo se zauvijek pozdravili od nekih glazbenika. Stvarno je čudno kada više nisu tu, nedostaju... Kada vrtimo njihove pjesme na radiju, nekako mi bude milo. I uvijek pomislim kako su dali i ostavili svoj doprinos sadašnjim i budućim generacijama. Njihov glas ostaje među nama.
Što biste savjetovali mladima koji tek kreću u glazbene vode?
Ma iskreno, mislim da svatko zna najbolje za sebe, a uostalom ne osjećamo svi na isti način glazbu i nemamo svi istu viziju. Tako da preporučujem da svatko pronađe svoj sistem rada. Nije uvijek nečija ideje ili preporuka dobra, pogotovo ako se ti tako ne vidiš ili osjećaš.
Koji su vam daljnji planovi?
Trenutačno se ponovno spremamo za Megadance party u lipnju. Neno Dj i ja i dalje surađujemo, pa imamo i nekoliko koncerata. Radim na svojim pjesmama. Pišem pjesme, glazbu i tekst za sebe i druge izvođače... Vodim dječji autorski zbor 'Le Vibrisse' talijanske manjine, koji pjeva isključivo pjesme koje pišem ja, a za aranžmane je tu moj dugogodišnji suradnik i gitarist Luka Vretenar. Dobili smo nekoliko nagrada s dječjim pjesmama koje su se natjecale na festivalima. Pišem projekt na talijanskom jeziku, u lipnju ću pjevati na jednom festivalu sa svojom pjesmom na talijanskom jeziku, pišem za dječji teatar... Uglavnom, treba samo prihvatiti izazove, ja jesam i koliko god ponekad bilo pretrpano, kada radiš što voliš, nije teško. A što se tiče nove pjesme s mojim kolegama, uskoro ćete čuti novine!