Godinu dana nakon što je osvojila titulu pobjednice "Supertalenta", njezin život i dalje se mijenja. Iako joj je pobjeda otvorila nova vrata, iza kulisa su se događali izazovi, sumnje i borba s ozbiljnom ozljedom. U iskrenom razgovoru Tamia Šeme (26) progovorila je o tome kako danas gleda na pobjedu, koliko ju je show promijenio i zašto još ne može vjerovati da je pobijedila.
- To je jedno od mojih najvećih postignuća i nešto na što sam izuzetno ponosna. Svaki put kad pomislim na to, ponovno se podsjetim da mogu dopustiti vjerovati u sebe, a to mi donosi mnogo samopouzdanja, hrabrosti, motivacije i radosti - počela je slovenska akrobatkinja. Nakon pobjede u showu otvorila su joj se mnoga vrata za suradnje.
- Ljudi koji su me pratili putem televizije često me prepoznaju kao pobjednicu i dalje mi s puno topline iskazuju podršku. Unatoč skromnosti, počela sam biti svjesna vlastite vrijednosti i naučila sam da ponekad mogu reći i 'ne'. Ova godina bila mi je ispunjena brojnim nastupima, radionicama i uspjesima, no nedavno sam se, nažalost, suočila i s teškim izazovom, s ozljedom koja je donijela prilično komplikacija. Tijekom treninga ozbiljno sam ozlijedila palac lijeve ruke, a MRI dijagnoza pokazala je potpunu rupturu MCL zgloba. Taj se ligament, nažalost, ne može samostalno obnoviti jer su prekinuti dijelovi previše razdvojeni, zbog čega je operacija nužna ako želim nastaviti raditi ono što me ispunjava i što je moja najveća strast - pojasnila je Tamia.
Kad se mislima vrati na trenutak proglašenja pobjede, prvo što osjeti je adrenalin jer to zaista nije očekivala.
- Iako sam vjerovala u sebe i bila prilično zadovoljna posljednjim nastupom, imala sam velike sumnje. Mnogi su mi govorili da će vjerojatno biti teško pobijediti jer nisam iz Hrvatske. To me rastužilo i demotiviralo jer znam da su Slovenci i Hrvati vrlo povezani narodi i da se međusobno podržavamo. Barem je to uvijek bila moja perspektiva. Kad sam saznala da sam pobijedila, bila sam šokirana i preplavljena adrenalinom - ističe Šeme i dodaje: "Ponekad i zaboravim da sam pobijedila, a onda se prisjetim i ponovno osjetim ono zadovoljstvo, adrenalin i ponos".
Nakon pobjede biti nekome uzor velika joj je čast.
- To sa sobom nosi i određeni pritisak jer često imaš osjećaj da gotovo ne smiješ pogriješiti jer znaš da puno ljudi prati tvoj rad i ne želiš nikoga razočarati. Upravo zato smatram da je pokazivanje slabije strane jednako važno kao i pokazivanje one dobre, jer time pokazujemo da nije sve savršeno te da i oni kojima smo uzor imaju prostor za pogreške - kaže Tamia.
Uz to, pobjeda joj je, dodaje, donijela više slobode u stvaranju.
- Tijekom ove godine usudila sam se isprobati mnogo novih stvari, novih elemenata na svili koji su mi prije izgledali preteški, i u većini slučajeva bila sam vrlo uspješna - otkrila je Tamia. Njezino doživljavanje vlastitih izvedbi i dalje je vrlo strogo.
- Oduvijek sam perfekcionistica i svaka najmanja pogreška me uznemiri jer želim da sve bude onako kako sam zamislila i kako sam trenirala - istaknula je Šeme.
Ovu sezonu prati videozapise jer u showu nastupa i Lara Crnjac, njezina najbolja prijateljica i partnerica iz aerial dua LaTam.
- Iako navijam za nju i veselim se što će vam pokazati vrlo dobru finalnu točku, naravno da mi se sviđa i rad drugih umjetnika koji su ove godine izuzetno dobri te jedva čekam vidjeti tko će ove godine pobijediti. Kad gledam emisiju kao pobjednica prethodne sezone, osjećam se pomalo čudno jer se mi čini da je to bilo tek nedavno, a prošlo je već gotovo godinu dana. Suosjećam sa svim natjecateljima jer znam koliko rada, vremena i truda je uloženo u pripreme i koliko pritiska doživljavaju. Svima želim da izvedu svoje nastupe tako da budu zadovoljni sobom - prokomentirala je Šeme.
Od trenutačnih kandidata sebe najviše prepoznaje u Lari jer je i najbolje poznaje te zna kroz što je sve morala proći da bi danas bila tu gdje jest.
- Ja sam bila ritmičarka, a ona gimnastičarka, i obje smo kasnije pronašle svoju novu strast u zračnim cirkuskim disciplinama. Istovremeno, obje smo vrlo skromne, perfekcionistice, samokritične te ulažemo mnogo truda u slične stvari - istaknula je Tamia.
“Supertalent" ju je, kaže, naučio vjerovati u sebe ne samo u svom pozivu, odnosno u akrobacijama na svili i drugim zračnim rekvizitima, nefo i u drugim područjima.
- Naučio me prepoznati svoju vrijednost, ne samo kao akrobatkinju, nego i kao osobu. Naučio me vjerovati u sebe u svim stvarima koje želim podijeliti s ljudima, čak i kad je riječ o neuspjesima. Naučio me vjerovati u ono što kažem, u proces te općenito više vjerovati svojoj prosudbi u svemu i manje se oslanjati na mišljenja drugih, osobito na negativna, na čemu sam vrlo zahvalna - istaknula je Tamia.
Danas se usudi više izaći iz svoje zone udobnosti.
- I dalje ne na razini koju bih željela, ali puno više nego prije. Vjerujem da se to s vremenom samo poboljšava i da će biti još bolje, ali već sad sam vrlo zadovoljna svojim napretkom jer nemam više određena ograničenja i blokade otprije. Sad si dopuštam dijeliti i svoje neuspjehe, ne samo uspjehe. Usudim se biti iskrena i reći ljudima u lice kad su prešli moje granice. Ne dopuštam da me ne poštuju, naravno sve na prijateljski i miran način, što je i meni vrlo važno - govori Šeme.
Između tehničke perfekcije ili emocije koju publika osjeti teško joj se odlučiti za jedno.
- Kad tehnički sve izvedete ispravno, sami ste zadovoljniji sobom, a mislim da i publika, barem u mojem slučaju, to primijeti. No ako je samo emocija publike dobra, a možda sami niste zadovoljni sobom, nakon nastupa ćete se ipak osjećati loše. Naravno, vrlo je važno da i vaš nastup ne izražava samo tehniku, nego i vašu emocionalnu stranu. Ta su dva aspekta vrlo povezana. Ako bih morala izabrati, vjerojatno bih izabrala emociju publike jer vam ona vraća toliko dobre energije kao povratnu informaciju za vaš nastup, da se i dalje možete dobro osjećati i biti motivirani za dalje - pojasnila je Tamia.
Kad stvara novu točku, početak kreiranja, kaže, uvijek ovisi o prilici za koju će nastup biti osmišljen.
- Na primjer, ako je riječ o nastupu koji je više atrakcija i zabava za ljude na nekom poslovnom događaju, tad ne polazim od priče, nego od pokreta i glazbe koje smatram prikladnima za takav događaj. U tim nastupima također imam trikove koji su dobro uvježbani i sigurni jer sigurnost nije ista kao na treningu. S druge strane, kad je riječ o cirkuskom nastupu pred publikom koja također trenira zračne discipline, tad želim krenuti od dublje priče i težih trikova koje mogu izvoditi samo iznad blazine, a koji mi predstavljaju veći izazov te me ispunjavaju motivacijom i inspiracijom. Na temelju toga obično pronalazim glazbu. Naravno, ovo se često mijenja i ovisi o mnogim različitim čimbenicima. Ponekad prvo pronađem glazbu i odmah vidim što će se događati na svili, ponekad na treningu improvizacijom osmislim kombinaciju u zraku i kasnije pronađem odgovarajuću glazbu, a ponekad želim ispričati neku priču i polazim od toga - pojasnila je Šeme.
Zamišljajući svoju cirkusnu dvoranu, ne vidi baš pojedinačnih stvari, već je vidi kao cjelinu - veliku i visoku dvoranu i s prozorima kroz koje prolazi dnevna svjetlost. Kad bi o sebi morala otkriti o sebi posebnu stvar koju publika ne zna o njoj, to bi vjerojatno bile neke stvari iz njezina osobnog života o kojima ne voli ili joj nije ugodno govoriti sa svima jer je vrlo sramežljiva. Talentirana Slovenka odrasla je bez oca i na tom teškom putu se suočila s vršnjačkim nasiljem zbog bolivijskih korijena te osjetila gorčinu rasizma.
- S vršnjačkim nasiljem najviše sam se borila u djetinjstvu, vrtiću i početkom osnovne škole, kad su brata i mene često vrijeđali zbog boje kože. Meni to nije bilo toliko strašno, koliko mi je bilo strašno za brata. Još mi je muka kad pomislim da su ga provocirali samo zato što je drukčiji - ispričala nam je Tamia ranije, a sad ostvaruje svoje snove.
Najviše je motivira vlastiti napredak, koji je ujedno i najveća nagrada za sav trud koji ulaže, dok je opuštaju stvari koje radi u slobodno vrijeme.
- Opuštaju me moj hobi trampwall (zid uz trampolin na kojem i s kojim mogu izvoditi različite akrobacije), druženje s mojim životinjama i prijateljima - istaknula je Tamia.
Na prvu pomisao o budućnosti najviše bi je veselilo nastupiti na više cirkuskih predstava, a manje na komercijalnim nastupima.
- Voljela bih raditi u nekom većem cirkusu poput, primjerice, Cirque du Soleila. Privlači me cirkuska scena, nastupi na pozornici s više cirkuskih artista i okruženje u kojem su osigurani dobri uvjeti za trening, ali i odmor. Nažalost, takvo okruženje zasad uglavnom postoji u inozemstvu, no odlučila sam da nakon rehabilitacije svoje ozljede počnem više raditi na audicijama za cirkuske predstave. Možda se upišem i na neko cirkusko obrazovanje ili cirkusku školu jer me stjecanje novoga znanja iznimno motivira - kaže Šeme.