OCJENA: 7/10
(Netflix)
Pedesetih godina prošlog stoljeća stara četvrt Klara u Stockholmu bila je zloglasna po prostituciji, kriminalu, ilegalnim pobačajima i svemu što je bilo izvan zakona. U policijsku postaju Klare poslana je 1958. prva generacija policajki koje su diplomirale na švedskoj policijskoj akademiji. Bilo ih je svega desetak. Ta mala grupa djevojaka bila je institucionalni eksperiment da bi se vidjelo mogu li žene raditi u policiji. Zanimljivo je da su poslane baš u najgoru četvrt Stockholma koja je i iskusnim policajcima bila težak posao. Kao da je netko odlučio početnicama dati najmučnije zadatke da se vidi mogu li ih izdržati. Ako ne izdrže, projekt bi se odbacio i policijski bi posao i dalje obavljali samo muškarci. Malom broju žena ostao bi miran administrativni uredski posao “policijskih sestara”, kako su ih tradicionalno zvali.
Švedska televizijska serija o tim policajkama s kraja pedesetih zove se “Smjena” (“Skiftet”), a nastala je prema ideji iskusnoga radijskog novinara, televizijskog scenarista i producenta Patrika Ehrnsta. Kad je bila pedeseta obljetnica prve generacije švedskih policajki, Ehrnst je na radiju intervjuirao nekoliko žena iz te skupine i bio impresioniran njihovim pričama. Petnaest je godina spremao i pisao scenarij te kada je Netflix prihvatio ideju, napisao je šest epizoda sa scenaristicom i redateljicom Rojdom Sekersoz. Ona se 2017. proslavila filmom “Dalje od snova” i dvjema sezonama Netflixove serije “Mladi kraljevići”.
Mnoge epizode te romantične serije o kraljevićima režirala je i Julia Lindstrom i ona se Rojdi Sekerzos pridružila kao redateljica “Smjene”. Prve tri epizode režirala je Sekerzosova, preostale tri Lindstronova. Cijela je “Smjena” jedna od najbolje režiranih serija na Netflixu posljednjih godina. Dinamična, precizna, zrela, bez trendovskih redateljskih “pirueta”, ekonomična, emotivna, nimalo patetična ili sentimentalna, vizualno impresivna, prepuna života i prizora koji dočaravaju život s kraja pedesetih bolje nego ijedna novija američka ili britanska serija koja se bavi istim razdobljem.
U središtu mozaične priče tri su policajke. Carin (Josefin Asplund) strastveno je pravdoljubiva i požrtvovna djevojka koja pomaže žrtvama nasilja čak i onda kad joj to upropaštava posao i privatan život. Siv (Agnes Rase) svima je najljepša od sve tri i nju policajci posprdno zovu “Miss Švedske” te s fotografija izrezuju njezino lice i lijepe na slike golih žena iz erotskih časopisa. Siv je ambiciozna i želi postati detektivka, što je za patrijarhalne policajce gotovo nezamislivo. Ingrid (Malin Persson) nesigurna je i osjeća da nije dorasla policijskom poslu. Krije da je Židovka jer zna da je ne bi prihvatili, a to nam otkriva mračnu stranu švedskog društva tog doba. U želji da se dokaže, postaje dio najgore grupa policajaca, sklone nasilju i okrutnom iživljavanju nad uhićenima, pogotovo ako su druge rase.
Njih tri žive zajedno u istom stanu, dijele sve što proživljavaju i nije im lako.
Osnova razvedene priče s puno lica je ubojstvo prostitutke iz tajnog bordela koji drži zloglasni kriminalac zvani Jack (Leonard Terfelt). Zločin policija na brzinu zataška kao nesretni slučaj, u što pravdoljubiva i uporna Carin sumnja, počinje svoju opasnu istragu i čak odlazi u bordel glumeći prostitutku, što je suludo hrabar čin. Upoznaje Jacka i opravdano sumnja da je on ubojica, ne znajući da je povezan sa zapovjednikom policijske postaje i da se mnoge mračne stvari u četvrti Klara kriju od javnosti.
Serija je zanimljiva i napeta, no ima tri scenaristička nedostatka. Prvi je slaba kriminalistička priča koja se doima poput nužnoga žanrovskog sastojka jer se policija mora baviti suzbijanjem kriminala. Druga je nesklad odnosa policijskih procedura s dramskim motivima društvenog položaja djevojaka u konzervativnom okružju. Treća i najveća slabost su muška lica koja su nerazrađena, neka i jednodimenzionalna, u odnosu na izvrsne i zanimljive karakterizacije tri junakinje serije.
A junakinje su doista u središtu bogato dočaranog svijeta tradicionalnih predrasuda, licemjerja, odnosa među staležima i društvenih bolesti poput skrivenog antisemitizma i neskrivenog prezira prema ženama. Da bi u tom švedskom društvu s kraja pedesetih žena u policiji bila ravnopravna, mora biti poput muškarca, što znači brutalna, plemenski lojalna policiji, čak i kad krši zakon, piti s društvom do besvijesti i mrziti one koji su od njih različiti. Unatoč nedostacima “Smjena” je, zahvaljujući darovitim redateljicama, serija koja se gleda s lakoćom.