Mnogobrojni Riječani u utorak su se simbolično okupili kod Spomenika oslobođenja kako bi dočekali glumačku ekipu i riječkog redatelja Igora Bezinovića te zajedno proslavili izniman uspjeh njegova filma Fiume o morte!, koji je Rijeci donio međunarodno priznanje kroz intrigantnu i svijetu malo poznatu priču iz njezine povijesti.
Riječ je o originalnom dokumentarnom filmu koji izrazito inovativnim stilom otkriva bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji Rijeke 1919. godine. Film tematizira fascinantnu povijesnu epizodu u kojoj je Gabriele D’Annunzio – talijanski pjesnik, nacionalist i svojevrsni duhovni otac fašizma – prije više od sto godina zauzeo grad. Fiume o morte! svjetsku je premijeru imao na prestižnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio glavnu nagradu festivala i nagradu FIPRESCI, a prošloga tjedna nagrađen je i priznanjem za najbolji europski dokumentarni film na Europskim filmskim nagradama.
Povijesni uspjeh: prvi hrvatski dokumentarac u utrci za Oscara
Time je Fiume o morte! postao prvi dokumentarni film u povijesti Hrvatske koji je izabran kao nacionalni predstavnik u utrci za Oscara Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti, a ujedno je i hrvatski kandidat za nagradu Goya Španjolske akademije filmske umjetnosti i znanosti.
Film je u međuvremenu obišao svijet – od Australije, preko Tajvana, do Meksika – prikazan je u njujorškoj MoMi, uvršten na čak 35 festivala diljem svijeta te je osvojio brojne nagrade. Među ostalima, proglašen je najboljim dokumentarnim filmom na festivalima u Innsbrucku, Podgorici i Jerevanu, dok je na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu nagrađen s čak šest Zlatnih arena: za masku, kostimografiju, scenografiju, casting, produkciju i režiju, kao i godišnjom nagradom Vedran Šamanović.
Uz festivalske uspjehe, film bilježi i izvanrednu gledanost. Fiume o morte! postao je najgledaniji hrvatski dokumentarni film od osamostaljenja, a već nakon mjesec dana distribucije riječko Art-kino objavilo je kako je riječ o najgledanijem filmu u povijesti toga kina, u kojem je prikazan čak stotinu puta.
Program proslave započeo je nastupom Aktivističkog zbora Vladarice, koji je izveo pjesme Fijumanka i Aj Carmela, nakon čega se okupljenima obratio autor filma Igor Bezinović. Redatelj je istaknuo kako prije deset godina, kada je započeo rad na filmu, nije mogao ni slutiti da će tema danas biti aktualnija nego ikada.
Međunarodna publika prepoznala antiratnu i antifašističku poruku
– Na ovom filmu počeo sam raditi prije deset godina i tada nisam mogao znati da će on biti aktualniji nego što je bio u trenutku kada sam krenuo. Danas mediji stalno prenose vijesti o tome koje nove ratne brodove gradimo i kupujemo, za koga proizvodimo dronove, koga novačimo u vojsku… Više se ni ne zna tko je neprijatelj, a tko prijatelj. Ono što nisam mogao predvidjeti jest da će ovaj film danas biti vezan uz borbu protiv militarizacije – rekao je Bezinović.
Dodao je kako se u današnjem društvenom kontekstu podržavanje vojne industrije prihvaća kao nešto normalno, dok se antimilitarizam često ismijava.
– Zato je važno podsjetiti se da se ista borba – između ratno orijentiranih i antiratnih glasova – vodila i prije Prvog svjetskog rata, pet godina prije nego što je D’Annunzio došao u Rijeku. U Europi su se tada događali veliki sukobi između socijalista koji su bili protiv rata i kapitalista koji su zagovarali rat i razvoj vojne industrije. Kada danas čitate tekstove iz tog razdoblja, a ja to trenutačno radim i svakako preporučujem, vidite da se isti mentalni raskol događa i danas – kazao je redatelj, koji ustrajno naglašava antimilitarističku i antifašističku poruku filma.
Ljudi koji se zalažu za demilitarizaciju, dodao je, često se prikazuju kao naivni, dok se ulaganje u takozvanu obranu – odnosno, prema njegovim riječima, pripremu novih ratova – smatra posve prihvatljivim.
– Umjesto da se natječemo tko će više ulagati u obrazovanje, zdravstvo ili socijalnu skrb, čini se da se danas natječemo tko će više ulagati u obranu. Taj je problem očito univerzalan i prepoznali su ga međunarodni žiriji, kao i svi oni koji su filmu dali povjerenje i proglasili ga najboljim dokumentarcem godine. Već u Rotterdamu bilo je jasno da je antiratna i antifašistička poruka – namjerno koristim tu riječ jer smatram da ju je danas važno izgovarati – bila iznimno važna. Kako je film krenuo u distribuciju, pokazalo se da postoji mnogo ljudi koji žele čuti takav glas i doživljavaju ga kao svoj. Mislim da su zato i prigrlili ovaj film – rekao je Bezinović, naglasivši kako bi cijeli svijet svima trebao biti domovina, bez obzira na trenutačne granice.
Njegov govor ispraćen je gromoglasnim pljeskom, nakon čega je riječki glazbenik Lovro Mirth, koji u filmu nastupa kao Guido Keller i narator, emotivno izveo pjesmu Nostra patria è il mondo intero – himnu internacionalizma talijanskog autora Pietra Gorija iz 1895. godine, posvećenu slobodi, antifašizmu i bratstvu među ljudima i narodima.
Posebno emotivan trenutak uslijedio je kada je Bezinović pozvao sve sudionike filma da mu se pridruže na pozornici. Riječ je o građanima Rijeke koji su sudjelovali u projektu, a među kojima nema profesionalnih glumaca. Zajedno su pozdravljeni dugotrajnim pljeskom publike i ovjekovječeni zajedničkom fotografijom.
Kreativna rekonstrukcija jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti
Nagrađivani autor, dobitnik Velike zlatne Arene za dugometražni igrani film Kratki izlet 2017. godine, na iznimno kreativan način propituje posljedice okupacije grada na njegove stanovnike. Kako bi pronašao odgovore, angažirao je niz Riječana koji prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihova grada od strane pjesnika, dandya i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.
Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozore, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori pa čak i jedan čudnovati kljunaš – sve su to elementi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke, među kojima i komunalni djelatnik Ćenan Beljlji, koji u filmu utjelovljuje D’Annunzija, ovim su filmom, stotinu godina kasnije, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i ispričati vlastitu verziju događaja.
Riječani kao protagonisti povijesti vlastitoga grada
– Statiranjem sam se bavio prije osam godina, a na ovu sam audiciju naišao na društvenim mrežama. Prijavio sam se prvenstveno zato što film govori o povijesti Rijeke, o kojoj ranije nisam puno znao, a zanimalo me da nešto naučim. Imao sam veliku pomoć Igora, koji je točno znao što radi. Znao je da sam amater, ali i da imam nešto iznutra te je tijekom snimanja pokušavao to izvući iz mene. Uvijek je imao strpljenja, nije bilo nervoze ni svađa, bio je izuzetno profesionalan. Za razliku od mnogih redatelja s kojima sam radio, s Igorom si mogao otvoreno razgovarati o svemu i on je to shvaćao vrlo odgovorno – ispričao je Beljlji, od milja zvan Keno.
Kao posebno upečatljivo iskustvo izdvaja snimanje u Veneciji.
– Prije tog dijela snimanja pročitao sam puno literature i slušao dodatne materijale. Igor mi je objašnjavao da je D’Annunzio bio fašist koji je okupirao Rijeku i uništio mnogo toga te da se u povijesnom kontekstu prikazuje kao negativna osoba. No, kada sam došao u Veneciju, doživio sam posve drugačiji odjek – u Italiji ga se i danas često doživljava kao vojskovođu i pjesnika kojeg se poštuje i veliča – rekao je Beljlji.
Neočekivan uspjeh i ponos sudionika filma
Nitko, dodaje, nije očekivao toliki uspjeh filma.
– To je ogroman osjećaj ponosa. Dok snimaš, razmišljaš samo o svom zadatku i koncentriran si da ga odradiš najbolje što možeš. Tek kasnije shvatiš koliki je odjek film imao. Nismo razmišljali o nagradama, nego samo o tome da sve napravimo kvalitetno. Drago mi je što sam bio dio projekta koji je tako dobro prihvaćen, a posebno mi znači što sam kao jedan od glavnih glumaca dobio veliku podršku publike – zaključio je.