Organizacija WWF-Adria na Facebook stranici je objavila kako putopisac i travel bloger Kristijan Iličić više neće biti njihov ambasador. To su izjavili nakon snimke koja je kod njih, kako su napisali, izazvala duboku zabrinutost.
- Izražavamo duboku zabrinutost zbog nedavnog incidenta u kojem je naš dosadašnji ambasador Kristijan Iličić postupao na način koji nije u skladu s vrijednostima i principima zaštite životinja i njihove dobrobiti. Nakon što su objavljeni videozapisi koji prikazuju neprimjereno uznemiravanje anakonde i mravojeda, WWF je donio odluku o raskidu suradnje s Kristijanom Iličićem kao našim ambasadorom. WWF je posvećen očuvanju prirode i promicanju suživota ljudi i divljih životinja kroz odgovorno i etičko ponašanje. Svaki oblik uznemiravanja suprotstavlja se našoj misiji i vrijednostima koje zastupamo. Apeliramo na sve da poštuju životinjski svijet i pridržavaju se smjernica za njihovu zaštitu. Zahvaljujemo svima koji podržavaju naše napore u zaštiti prirode. WWF će nastaviti raditi na očuvanju prirodnih staništa i promicanju odgovornog odnosa prema svim živim bićima - napisali su.
O tome su se očitovali i iz udruge Animalex.
- Nakon niza negativnih komentara i reakcija, Kristijan Iličić više nije ambasador WWF Adria. Nakon jučerašnje objave i neprimjerenog ponašanja nekoga tko je dobio čast biti ambasador WWF Adria -organizacije koja štiti životinje i prirodu, Kristijan Iličić i WWF Adria prekinuli su suradnju te je izgubio mjesto ambasadora. Pohvaljujemo WWF Adria na ispravnoj odluci, jer nasilno povlačenje anakonde iz staništa samo radi Facebook senzacije i slike sigurno nije ono što ova organizacija predstavlja - stoji na njihovoj Facebook stranici.
Reakcije su to na snimku Kristijana Iličića koju možete pogledati ovdje.
- Budući da ima jako puno komentara za anakondu odlučio sam malo detaljnije objasniti cijelu priču, ne da se pravdam ovima koji me osuđuju već da svi vi koji me pratite i podržavate dobijete širu sliku. Da dobijete dojam kako izgleda realan, svakodnevni život ljudi koji već generacijama žive uz anakonde. Los Llanos gdje smo bili je jedan od najbogatijih ekosustava na planetu. To su ravnice, močvare, rijeke i stotine kilometara vodene površine gdje anakonde žive doslovno uz ljude. Tamo se anakonda pojavljuje uz farmu, kod mjesta gdje se napaja stoka, prelazi put kojim ljudi prolaze svaki dan ili se skloni u jarak pored kuće. To nije nikakva senzacija to je realnost koja tamo postoji desetljećima, potpuno prirodna i normalna. U ovom mjestu "safari" s anakondama postoji jednako dugo. To nije nikakav spektakl izmišljen za turiste, nego svakodnevni posao lokalnih vodiča koji znaju svaki kanal, svaku rupu, svako mjesto gdje se anakonde sunčaju ili odmaraju. Oni ih znaju podići bezbolno, znaju koliko dugo ih smiju držati, znaju kad ih treba vratiti, znaju gdje ih ne smiju hvatati i znaju procijeniti ponašanje zmije bolje nego itko.
- To je znanje koje se prenosi iz generacije u generaciju i dio je njihove tradicije, kulture i načina života. Ja tamo nisam prvi put. U Venezuelu dolazim već petu godinu i upravo su me ti isti lokalci naučili kako se anakonda pravilno podiže i drži. To nije nešto što možeš naučiti “iz filma” ili “iz teorije”. To je nešto što ti pokaže čovjek koji s tim životinjama živi cijeli život, i koji zna točno kako ih primiti da im ne naneseš nikakvu štetu. Anakondi ne možeš prići i pomaziti je kao mačku. Ako se želiš zaštititi, ako se želiš maknuti s puta, ili ako je želiš maknuti od farme, moraš je primiti pravilno. To je jedini način. Ono što se vidi u videu nije nikakvo mučenje, stres ili nasilje nad životinjom. To je ono što lokalci rade svaki dan, maknu anakondu s mjesta gdje može nauditi stoci ili djeci, podignu je, sklone malo dalje i puste. Anakonda je nevjerojatno snažna, elastična i otporna životinja.
- Samo u mesnoj industriji godišnje strada više od 80 milijardi životinja. To nisu snimke iz divljine, to su tvorničke hale, mračni kavezi, industrijski strojevi i uvjeti koji se ne mogu usporediti ni s čim što se vidi na videu iz Venezuele. Kožna industrija jednako je brutalna. Kozmetička industrija još uvijek koristi testiranja na životinjama. A većina komentatora koji se javlja sada o tome ne zna ništa ili ne želi znati. Osobno doniram udrugama za zaštitu životinja, pomažem gdje god mogu i trudim se živjeti u skladu s prirodom i životinjama više nego prosječan čovjek može i zamisliti. To nije nešto što radim radi interneta, to radim jer mi je iskreno stalo. Zato me posebno smeta kada ljudi koji ne znaju ništa o meni, mom radu i mom životu osuđuju na temelju jednoga videa koji prikazuje nešto što je u Venezueli svakodnevica. Uzruja ih jedan video od deset sekundi, dok istovremeno sudjeluju u industrijama koje svakog dana uzrokuju neusporedivo više boli, patnje i smrti nego što jedan safari u Venezueli može ikada proizvesti. To je lice današnjeg interneta. Ljudi reagiraju na ono što vide, a ne na ono što rade.
- Za kraj, stojim iza svakog trenutka koji sam snimio. Ništa neću brisati, ništa neću skrivati i ništa neću uljepšavati. Video ostaje jer je autentičan, stvaran i prikazuje ono što postoji u Venezueli generacijama. Znam da nisam napravio ništa loše, znam da je sve bilo sigurno i znam da sam uvijek s najboljom namjerom i ogromnim poštovanjem prema prirodi i životinjama.