Prije 41 godinu televizijski film emitiran na BBC-ju ostavio je neizbrisiv trag u kolektivnoj svijesti Ujedinjenog Kraljevstva. "Threads" redatelja Micka Jacksona prema scenariju Barryja Hinesa, nije bio samo obična TV drama; bio je to brutalno realističan prikaz nuklearnog napada na britanski grad Sheffield i njegovih kataklizmičnih posljedica. Emitiran 23. rujna 1984., u vrijeme vrhunca hladnoratovskih napetosti, bio je poznat i za "noć kad zemlja nije spavala", a njegova snaga i relevantnost odjekuju i danas. Uskoro bi trebao dobiti i remake.
Film započinje mirno, u stilu britanske TV drame. Pratimo mladi par, Ruth Beckett (Karen Meagher) iz srednje klase i Jimmyja Kempa (Reece Dinsdale) iz radničke klase, dok se suočavaju s neplaniranom trudnoćom u Sheffieldu. Planiraju vjenčanje, traže stan, svađaju se s roditeljima – vode obične živote. No, u pozadini, putem radijskih i televizijskih vijesti, polako eskalira međunarodna kriza: Sovjetski Savez intervenira u Iranu nakon puča podržanog od Zapada, pregovori propadaju, podmornice nestaju.
Dok Ruth i Jimmy uređuju svoj budući dom, napetost raste do točke bez povratka. Svjetski lideri posežu za nuklearnim kodovima. Sirene zavijaju četverominutno upozorenje. U 8:37 ujutro, termonuklearna eksplozija pogađa Sheffield.
Ono što "Threads" čini toliko potresnim i drugačijim od sličnih filmova tog doba, poput američkog "The Day After", jest njegov beskompromisni, gotovo dokumentaristički pristup. Redatelj Mick Jackson, koji je prethodno radio na znanstvenim dokumentarcima za BBC, želio je znanstveno utemeljen prikaz posljedica nuklearnog rata, bez hollywoodskog uljepšavanja ili fokusa na heroje.
Film ne zazire od prikazivanja najgorih užasa: isparavanja, zasljepljujući bljesak, vatrene oluje koje gutaju grad, zgrade koje se ruše, ljude koji gore ili trpe stravične ozljede. Prikazana je žena koja se u trenutku udara od straha pomokri nasred ulice.
No, "Threads" ide dalje od samog udara. Prikazuje potpuni kolaps društva u danima, tjednima, mjesecima i godinama koje slijede. Nuklearna zima donosi glad, bolesti, radijacijsku bolest. Bolnice su pretrpane i bez resursa, amputacije se vrše bez anestezije. Zakon i red nestaju, zamjenjuje ih anarhija i autoritarna vojna vlast. Hrana postaje jedina valuta, a Ruth je prisiljena na očajničke mjere kako bi prehranila kćer rođenu usred tog pakla. Film prati posljedice više od desetljeća, prikazujući generaciju djece rođene nakon katastrofe koja odrastaju u primitivnim uvjetima, bez obrazovanja, nijema. Jezivost pojačavaju i stvarna vladina uputstva "Protect and Survive", koja se čuju u filmu, s hladnim, birokratskim savjetima o tome kako zakopati mrtve članove obitelji.
"Noć kad zemlja nije spavala"
Emitiranje filma 1984. godine bilo je u izuzetno napetom razdoblju. Samo godinu dana ranije, svijet je bio na rubu sukoba tijekom NATO vježbe "Able Archer 83", koju je SSSR zamalo protumačio kao stvarni napad. Predsjednik Reagan nazivao je SSSR "carstvom zla", a utrka u naoružanju bila je u punom jeku. Strah od nuklearnog rata bio je stvaran i prisutan.
Reakcija publike bila je dramatična. Mnogi su ostali budni cijelu noć, prestravljeni viđenim. Film je bio toliko uznemirujuć da ga je BBC nakon reprize 1985. (povodom 40. godišnjice Hirošime) odbijao ponovno prikazati sve do 2003. godine. Neki su ga uspoređivali s ranijim BBC-jevim filmom "The War Game" (1966.) Petera Watkinsa, koji je bio zabranjen za televizijsko emitiranje gotovo 20 godina jer se smatralo da je "previše užasavajuć" i da bi mogao izazvati defetizam. Jackson je namjerno izbjegao eksplicitnu antiratnu propagandu kakvu je vidio u Watkinsovom filmu, kako bi "Threads" bilo teže odbaciti kao puku ljevičarsku poruku, fokusirajući se na znanstvenu i ljudsku realnost katastrofe.
Unatoč protoku vremena, "Threads" nije izgubio na snazi. Njegova popularnost povremeno raste s porastom globalnih napetosti, a mnogi ga smatraju najtočnijim i najstrašnijim prikazom nuklearnog sukoba ikad snimljenim. Utjecao je na brojne stvaratelje, uključujući Charlieja Brookera, tvorca serije "Black Mirror", koji je gledanje filma kao tinejdžer naveo kao formativno iskustvo.
Film je osvojio četiri BAFTA nagrade, uključujući onu za najbolju dramu. Njegove scene i dijalozi semplirani su u glazbi, a posvećene su mu i radijske emisije i dokumentarci. Produkcijska kuća Warp Films, poznata po seriji "Adolescence", najavila je razvoj nove televizijske adaptacije filma, smatrajući njegovu poruku danas relevantnijom no ikad.