Glumica Nina Violić gostovala je u emisiji 'Nedjeljom u 2'. Osvrnula se na svoju 10 godina staru misao da se, unatoč svemu, trebamo što više smijati i sebe ne shvaćati preozbiljno. Ujedno je i upozorila da je društvo danas dobrim dijelom zarobljeno u prošlosti i pod utjecajem političkih sila.
Kolega glumac Leon Lučev ju je svojedobno opisao kao 'punkerski bezobraznu', aludirajući na njenu energiju i direktnost. Volić je rekla kako je takvu 'obranu' imala u 'svojim nekim ranim godinama'.
- Jesam bila divlja i jesam bila bezobrazna i to je neki dio mene. Sve stoji kao nekakva obrana užasno osjetljivog i sramežljivog bića. Bila sam užasno sramežljivo stvorenje, ali ono sramežljivo do te mjere da kad bi u pubertetu došla u poštu i tražila marku bi mi se zacrvenilo cijelo lice i uši - ispričala je. No, ističe kako ju je gluma naučila u životu jako puno toga o njoj samoj.
- I gluma stvarno je neka samospoznajna priča. Ja mislim da ne postoji ništa na svijetu što te može više natjerati da učiš o sebi kao što je gluma. Jesam i kroz život i naravno kroz to što radim, postala neka osoba koje se ne stidim danas, ni svoje krhkosti, ni svoje nježnosti, ni svoje gluposti, ni zbunjenosti. I nemam više potrebu za tim gardom da sam opasna - objasnila je, prenosi HRT. Bez glume, kaže, ne bi bila osoba koja je danas.
- Gluma je kopanje po sebi, po svojim najintimnijim, najkrhkijim i najtežim mjestima. Tako da se u stvari moraš suočiti negdje sa sobom i tamo gdje si mislio da ti to nisi, tamo gdje si bio potpuno uvjeren da to nije dio tebe, upravo tamo je najzanimljivije. Tako da, apsolutno je neka spoznajna profesija - objasnila je te navela da postoje 'dvije vrste glume'. Jedna u kojoj se glumac skriva i utjelovljuje nekog drugog, i druga koja vodi u istraživanje unutarnjeg svijeta. Violić je istaknula i kako je ona prva vrsta nikada nije posebno privlačila.
Osvrnula se i na današnje društvo za koje je rekla da često zaglavi u prošlosti i ne živi u sadašnjosti.
- Moraš biti dovoljno mudar, dovoljno blesav, dovoljno veseo, dovoljno puno ljubavi moraš imati i neke hrabrosti da ne živiš u toj prošlosti, jer nas sve gura da se referiramo na prošlost. A to jednostavno nije današnje vrijeme, to nije realno. To sve skupa je hipnoza, to nema veze s današnjim trenutkom, onim što se događa danas na planeti. Pokušavam shvatiti ovaj svijet, premda ga ne mogu shvatiti, ali pokušavam biti otvorena za sve novo što je došlo, što nas je iznenadilo. Mi smo već dosta stari i želimo sve vratiti na postavke koje više na svijetu ne postoje - rekla je. Kaže kako je i dalje optimist, no da se s godinama oslobodila iluzija i tereta mladenačke neupućenosti.
Danas je najviše motivira podržavati druge, otkrivati i pratiti talentirane ljude koji još nisu prepoznati.