Sasvim slučajno je ušao. Mislio sam da je samo još jedan posjetitelj, tek kasnije sam shvatio da razgovaram s oskarovcem, govori nam knjižničar Miroslav Katić iz Gradske knjižnice 'Ivan Goran Kovačić' u Karlovcu, u koju se u srijedu ušetao Michael Wadleigh (86), autor legendarnog dokumentarca o slavnom festivalu Woodstock iz 1969., za koji je ovjenčan Oscarom.
Zatekli su ga za prijenosnim računalom dok čita vijesti iz domovine, što radi američki predsjednik Donald Trump. Za susjednim stolom je za svojim laptopom bila njegova supruga, nizozemska liječnica Birgit van Munster.
- Sasvim slučajno je došao u američki korner, razgledati knjižnicu i pitati ima li Wi-Fi. Rekao je da obično kad dođe u neko mjesto prvo otiđe u knjižnicu - prepričava knjižničar.
Wadleigh je u Karlovac stigao u sklopu znanstvenog istraživanja, a inače je, kako je ispričao, fizičar i time se bavio i prije nego što je postao redatelj, čemu se kasnije ponovno vratio. Sa suprugom trenutačno putuje Europom u sklopu tog istraživanja. Iz Hrvatske će put Slovenije, Austrije i Njemačke kući. Žive između Nizozemske i Walesa, gdje imaju farmu
- Bio mu je to drugi dan boravka u Hrvatskoj. Rekao je da je iz Ohija, pa smo tako malo pomalo pričali. Onda je rekao da je redatelj i da je dobio Oscara. Tek tad sam shvatio o kome je riječ - kaže knjižničar pa nastavlja: 'Kad vam uđe čovjek od 86 godina, odjeven kao hippie, zadnje što pomislite je da je riječ o oskarovcu. Čak i ja koji sam gledao njegov film, nema šanse da bih ga prepoznao'.
Dotaknuli su se vremena koje je Wadleigh obilježio, njegova prijateljstva s Johnnyjem Cashom, današnje glazbe i razlika u odnosu na prošlost, znanosti...
- Rekao je da je glazba uvijek moćno sredstvo izražavanja ideja - dodaje Katić.
Govorio je i o idealima za koje su se njegova generacija i pokreti poput onih iz vremena Woodstocka borili te istaknuo kako se danas takve vrijednosti sve rjeđe prepoznaju.
- Razmijenili smo mailove i rekao je da je voljan surađivati, posebno oko tema ekologije i uključivanja u razgovore i događanja - kaže knjižničar te dodaje kako je Wadleigh iznimno vitalan 86-godišnjak, nenametljiv, simpatičan i drag.
Njegov film, ujedno i životno djelo, za koje je 1971. nagrađen najvećom nagradom u filmskom svijetu, ostao je generacijama kao glavni dokument tog događaja s prepoznatljivim snimkama nastupa izvođača poput The Who, Santane, Janis Joplin, CSNY, Ten Years After ili pak Jimija Hendrixa s čuvenom antiratnom izvedbom američke himne. To je djelo snimljeno za 600.000 američkih dolara, a samo je u Sjedinjenim Američkim Državama zaradilo 50 milijuna. Kongresna knjižnica odabrala ga je za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru SAD-a kao 'kulturno, povijesno i estetski značajno djelo'.
Poznata je autorova izjava da je festival Woodstock bio suprotan svemu što danas predstavlja svijet glazbe. U razgovoru za Hinu podsjetio je da su taj događaj 1969. organizirala četiri mlada Židova nezainteresirana za zaradu. To su bili Michael Lang, Artie Kornfeld, Joel Rosenman i John P. Roberts.
- Samo godinu ranije su se još organizirali festivali radi zarade, a ova četvorica koja su banula u moj ured nisu za to uopće bila zainteresirana i u tome je bila revolucionarnost - rekao je Hini režiser koji je na njujorškom sveučilištu bio u istoj klasi kao i Martin Scorsese.
Objasnio je da su ti mladići htjeli jednostavno organizirati festival glazbe i umjetnosti, kako je i navedeno u njegovu punom nazivu.
- Oni su bili zainteresirani za ekologiju, povratak zemlji, farmama, jezeru, čistoći prirode... Govorili su o izgradnji katedrale u prirodi, svi bismo tamo išli nagi i uživali u njoj - nastavio je Wadleigh.
Dodao je da ti mladići koji su se odlučili za organiziranje festivala nisu koristili marketing jer su zaključili da za to nemaju novca.
- Oslanjali su se na njujorške radijske disk-džokeje, a među njima se posebice istaknuo Wolfman Jack, koji je u najavi festivala zavijao u eteru poput vuka - prisjetio se sa simpatijama Wadleigh.
Tako se pročulo za taj događaj, na koji se zaputilo tri milijuna ljudi, a pola milijuna ih je uspjelo stići. Festival se održao od 15. do 18. kolovoza 1969. godine na mliječnoj farmi s najvećim popularnim glazbenim izvođačima tog doba, a Wadleigh je napomenuo da nisu bili naročito plaćeni, nego su jednostavno htjeli sudjelovati u tome.
- Možda se može dogoditi novi Woodstock, no za to nam trebaju altruisti koje ne zanima zarada. Postoje danas manji glazbeni festivali u prirodi, ali nemamo glazbenike kakvi su bili Hendrix ili Janis Joplin - naglasio je Wadleigh, koji je nakon ovoga dokumentarca snimio film o Joplin.
Više se ne bavi kinematografijom. Sad radi kao znanstvenik za važne institucije, i to besplatno jer je dovoljno imućan. Pojasnio je da je njegova uloga 'prevesti znanost da bude razumljiva svima' i da je studirao medicinu u New Yorku prije nego što je postao filmaš, a time se počeo baviti jer je htio raditi filmove o društvenim temama. Bavi se okolišem i naglašava da je Zemlja 'naš sustav za održavanje na životu', a 'mi smo ono što jedemo, što izvučemo iz zemlje'.