Koliko u kazalištu voli nasmijavati ljude, toliko u glazbi Jan Kerekeš voli šokirati ljude. Njegov Cold Snap izbacio je novu pjesmu “Father”, dečki uskoro pripremaju veliko iznenađenje, čeka ih i europska turneja. Dok njegova kazališna ekipa lagano odlazi na odmor, Scenoteka ide u malu obnovu da na jesen zasja u još boljem sjaju. I to nije sve. Ostvarenje Janova životnog projekta sve je bliže. Radovi na kulturnom centru u Varaždinu se nastavljaju, a “srebrna krila” i “siva strela” (kombiji Kerekesh Teatra) spremno čekaju da prevezu njihove stvari do tamo. Računaju, krajem iduće godine. Držimo fige!
Spot za pjesmu “Father” je vani. Žestok i dramatičan.
Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom kad kažem da je danas puno djece izgubilo kompas. Puno roditelja je izgubilo kontrolu u odgoju svoje djece i mislim da tu najviše stradavaju tinejdžeri, koji prolaze kroz najosjetljiviji period života. Djeca nemaju autoritet, često su prepuštena sama sebi i pronalaze spas u virtualnom svijetu. Novi videospot i pjesma ‘Father’ mog benda Cold Snap progovaraju o tom problemu iz perspektive sina koji je žrtva svakodnevnog zlostavljanja i prisilnog igranja videoigrica ‘pucačina’ dok i sam ne odluči postati zlostavljač.
Inspiraciju za ovakav potresan videospot i želju da progovorimo o toj temi dobili smo od najgorih slučajeva o kojima smo čitali i slušali zadnjih nekoliko godina, a koji su, nažalost, završili stravično jer su mladi ljudi oduzeli živote drugim ljudima upravo kao što to rade u videoigrama. To su užasni zločini i o tome treba progovarati i na to trebamo jedni druge upozoravati jer nijedno dijete ne zaslužuje toliko malo ljubavi i pažnje da mu virtualni život bude draži od stvarnog. Moramo više paziti jedni na druge.
Ne bojite se ignoriranja po televizijama?
Nažalost, metal glazba se već toliko dugo ignorira na TV postajama, čak i radiopostajama, da mi tražimo svoju publiku isključivo na live nastupima i društvenim mrežama upravo uz pomoć videospotova i glazbe. Svakako ćemo poslati spot ‘Father’ našim TV kućama i pjesmu svim radiopostajama koje imaju malo sluha za žešće tonove, no ne bi nam bilo prvi put da spot bude zabranjen jer progovara o strašnom društvenom problemu. To nam se već dogodilo i sa spotovima ‘Monster’ i ‘Silent killer’. Bilo bi nam drago da publika prepozna kvalitetu i važnost ovog spota i da se pjesma svidi svima koji vole glasno slušati glazbu.
Sina u spotu igra vaš susjed? Rođen je za kameru.
Moj susjed Vladek je stvarno nevjerojatno odglumio ovu nimalo laku ulogu. Još ako uzmemo u obzir da mu je to prvi glumački angažman i prvi susret s profesionalnim snimanjem, stvarno mu skidam kapu. Cijelo snimanje uz prisustvo roditelja prošlo je kroz igru i dobru atmosferu bez obzira na to što progovaramo o teškoj temi. Odrasli glumci često znaju koristiti previše psihologije koja ih često ograničava u kreativnosti i realizaciji, a toga kod djece nema. Nema straha od kamere ni previše razmišljanja. Slično kao i kod skijanja. Spustiš se i juriš. Tako je naš Vladek ušao u ovaj projekt, čuo je svaku uputu i iz prvog ili drugog pokušaja ostvario sve zamišljeno. Ovim putem mu još jedanput čestitam na tome. Vladeku se u spotu pridružila i njegova sestra Neva te susjedi Liam, Juraj i Borna. Zahvaljujem svim roditeljima na povjerenju.
Žestinu ste iskoristili i na našem snimanju. Odluka je pala na kultno “Isijavanje” i Jacka Nicholsona.
Veliki sam fan Jacka Nicholsona i mislim da je film ‘Isijavanje’ remek-djelo, a i nekako je povezano s tematikom našeg spota. Koliko u kazalištu volim nasmijavati ljude, toliko u glazbi volim šokirati ljude. Iako nešto manjom sjekirom doma cijepam drva, moram priznati da mi je bilo fora ući nakratko u lik Jacka Nicholsona i baciti onaj njegov ludi pogled. Da me Jack vidi, sigurno bi rekao da sam očajan i ugasio bi mi kubanku na čelu. Meni bi i dalje bio jedan od najjačih glumaca svih vremena.
Početkom godine ostali ste bez gitarista Nine Friščića, ujedno i jednog od osnivača Cold Snapa. Niste razmišljali da prestanete svirati?
Zadnje riječi koje nam je Nino izgovorio u bolnici, nekoliko dana prije nego što je umro, bile su: ‘Svirajte, dečki. Samo nemojte prestati svirati’. Za mene je Cold Snap od tog trenutka dobio sasvim drugu dimenziju i postao mi još važniji. Oprostili smo se s mnogim ljudima, isto tako prerano, ali ovaj oproštaj svima je bio najteži. Nino će zauvijek živjeti u našim srcima i u glazbi koja mu je bila sve. Sigurno je da smo u čast njemu krenuli dalje još jače i još bolje, a naš novi gitarist Josip Novak i u najtežim trenucima pomogao je bendu da održi nastupe kad Nino od bolova više nije mogao ni držati gitaru. Josip je ubrzo postao i jedna od najjačih karika Cold Snapa i svaka proba s njim je izrazito produktivna i puna novih ideja. Tako da, sviramo i nećemo prestati svirati.
Je li u planu novi album?
Svakako je u planu, ali zasad ćemo objaviti još jednu novu stvar prije jeseni uz prigodan videospot, a za jesen spremamo pravu ludnicu i najveće iznenađenje u ove 22 godine rada. Da iznenađenje ostane iznenađenje, samo ću reći da želimo sve i da vjerujemo da postoji publika koja voli žestoku glazbu s puno filera i botoksa.
Ima li na vidiku europska turneja, festivali?
Već sljedeći vikend sviramo na festivalu Rocklive u Koprivnici, krajem kolovoza putujemo na sjever Njemačke na Neuborn Open Air festival, družimo se i u Zagrebu u sklopu Ljeta na Zagrebačkom velesajmu, a nakon toga se spremamo na veliku europsku turneju kao predgrupa bendu Nanowar Of Steel na koncerte u Njemačku, Francusku, Švicarsku, Češku, Poljsku i Slovačku. Putovat ćemo tourbusom i u mnogim klubovima zasvirati prvi put. Jedva čekamo.
Iza vas je prva sezona Scenoteke u Zagrebu. Zadovoljni?
Jako smo zadovoljni i stvarno nas je iznenadio takav interes zagrebačke publike. Promijenili smo i unaprijedili puno toga i još imamo puno planova.
Trudimo se našoj publici ne dati mačka u vreći i želimo rasti i napredovati iz godine u godinu. Odlučili smo svake godine uložiti duplo više od planiranih sredstava kako bi i publici i izvođačima bilo što ugodnije. Ako još niste bili kod nas, navratite od jeseni u Scenoteku Zagreb gdje su svi hitovi pod istim krovom.
Draškovićeva 80 je mnogima omiljena adresa za dobar provod. Jeste li očekivali takav “boom”?
U samo deset mjeseci Scenoteka Zagreb je postala kazalište s najviše dramskih programa i najviše publike. Iskreno, htjeli smo ući na velika vrata, ali stvarno nismo mislili da ćemo imati takvu posjećenost i tako dobre reakcije. Ultimativni kazališni hit je predstava ‘Iva i Gloria’, koja iz mjeseca u mjesec pomiče granice hrvatskoga kazališta, imamo najizvođeniju predstavu u Hrvatskoj - ‘Dimnjačar’ Ljubomira Kerekeša, koji će u rujnu izvesti predstavu jubilarni 1400. put, imamo poznate i provjerene hit-komedije Kerekesh Teatra, a na repertoaru se nalaze odlične komedije i naslovi Kazališta Moruzgva, Hit Teatra, Sandre Silađev, Vlatka Štampara, Zlatana Zuhrića, Tina Sedlara, Anđelke Žugić, Ane Poznanović, Marina Ivanovića Stoke, Boss Teatra, Zia produkcije i mnogih drugih. Stvarno za svakog ponešto.
Ljeto je onda prilično radno?
Eto upravo ovaj vikend završavamo sezonu s tri jubilarne izvedbe: ‘Pod hitno na hitnu’ (stota izvedba) Kerekesh Teatra, ‘Ako sam žena, nisam konj’ (200. izvedba) Ane Poznanović i moja autorska predstava ‘Dobra večer, došao sam po vašu kćer’ (stota izvedba). Program kojim završavamo ovu divnu kazališnu sezonu je zapravo manifestacija Zagrebačke kazališne večeri, koja je inicijalno trebala biti na ljetnoj pozornici. Nadamo se da ćemo sljedeće godine i to uspjeti organizirati. U kolovozu idemo na zasluženi kolektivni odmor, ali i u obnovu i uređenje Scenoteke kako bismo 2. rujna mogli ugodno iznenaditi našu publiku.
Kolektivni je znači još na snazi?
Da, da. Kolektivni godišnji je jedini način da svim odmorimo i da ne mislimo na posao. U prvih šest mjeseci ove godine Kerekesh Teatar je odigrao 285 predstava, a Scenoteka realizirala više od 180 programa, tako da nam svima treba kvalitetan odmor. Duga je ova godina. Ništa nam neće pobjeći.
Vaša najdraža predstava je...
Sve predstave koje imam na repertoaru su mi jako drage, ali nešto draža od svih mi je komedija ‘Pokopaj me nježno’, koju igramo od 2017. Blatna komedija o grobarima koji žele oživjeti groblje i tradicionalni pogreb. Urnebes. Upravo ta predstava dobit će svoj film i nadamo se skoroj realizaciji. Nakon toga trudit ćemo se svake dvije, tri godine snimiti novi film upravo prema našim kazališnim komedijama.
Dajte nam neku pikantnu anegdotu s glumcima... Neki su vam i rakiju podmetali.
Ana Begić Tahiri!!! U Novalji mi je podmetnula rakiju umjesto vode na sceni, a ja moram popiti pet čašica na eks jer je tako režirano. Da nije toliko starija od mene, možda bih joj i zamjerio. Taj dan mi je bio rođendan, tako da je imala dobro opravdanje. Inače su tehničari ti koji redovito smišljaju načine da nas izbace iz takta, da nas nasmiju ili prestraše na sceni. Nedavno su Iva i Gloria u svojim torbama na sceni našle poskoka. Gumenog, naravno. Razbile su ga na sceni, tako da 1-0 za glumice.
Kad ćete se vi odmarati s obitelji? Ili ste i dalje radoholičar u fazi liječenja, kako ste nam rekli zadnji put...
Pa mislim da ponosno mogu reći da sam bivši radoholičar i da sam sad samo kvalitetan radnik. Moja supruga bi se sigurno složila s ovom mojom izjavom, a vjerujte mi, to je jako važno. Radim puno, ali isto tako uzimam si više vremena za obitelj, putovanja i druženja. Početkom kolovoza idemo malo do Šibenika i nakon toga uživamo u Varaždinu na Špancirfestu. Svakih mjesec, dva odemo negdje na nekoliko dana i mislim da nam takav odmor svima baš dobro dođe.
Želi li i kći s vama na turneje? Vodite li je kad na predstave?
Una je već velika cura i već je bila sa mnom na nekoliko proba i predstava, a jednom je bila čak i scenski radnik. Za predstavu ‘Grimmix’ u kojoj glumim lovca, vuka i patuljka, pomagala nam je oko scenografije i rekvizite. Stvarno voli kazalište i obožava i dramske predstave, i balet i mjuzikl, ali mislim da baš ne voli kad imam previše predstava iz dana u dan. Sad mi već to jasno da do znanja. Tata, fališ mi. E nakon te rečenice ja stajem na kočnicu.
Što pripremate novo za jesen?
Osim manifestacije Dani smijeha u Križevcima, Prelogu, Čakovcu, Virovitici, Murskom Središću, Požegi i Sisku, Ljubomir Kerekeš priprema predstavu ‘Penzići luduju’ koja će imati premijeru u Scenoteci 4. listopada, a dva tjedna kasnije imamo premijeru nove predstave za djecu i mlade - ‘Junaci Pavlove ulice’ u režiji Aide Bukvić. Uz to igramo sve naše predstave diljem Hrvatske i u inozemstvu, snimamo šaljive videe i gradimo kulturni centar u Varaždinu.
Deset godina Kerekesh Teatra. Proletjelo? Vječna putovanja kombijem...
Da, i punih deset godina kombi je naš drugi dom. Sad po novom imamo dva kombija, ‘srebrna krila’ i ‘sivu strelu’. Godišnje radimo više od 100.000 kilometara i stvarno puno putujemo. To je isto tako jedan od razloga zašto gradimo kulturni centar u Varaždinu. Da možemo urede, skladište, prodaju i probe imati na jednome mjestu. Vjerujemo da će nas upravo ta dva naša kombija odvesti do kulturnog centra krajem 2026. Veliki je to projekt i kao takav prvi privatni kulturni centar u Hrvatskoj. Bez obzira na to što će biti privatan i što će se zvati Kerekesh Teatar, u njemu će dom, i to bez najma, imati brojna kulturna društva, plesni klubovi, udruge, umjetnici, glazbenici i kreativci. Poziv za otvorenje dobit ćete svakako i to je definitivno i moj životni projekt. Nakon toga moći ću reći da sam napravio sve što sam htio i planirao. Živim za taj dan.
Tati Ljubomiru je prva uloga bila - kaktus. A vaša?
Ja sam bio kanta za smeće. Tako da, ne znam tko je od nas dvojice bolje prošao.
Prvi put kad ste glumili, pala je odluka za glumu ili?
Kad sam prvi put glumio, jedva sam čekao da to završi i da mogu ići igrati košarku. Nije bilo baš ni neko veselje kad te svi u školi zovu ‘smeće’ idućih mjesec dana. Mislim da sam taj dan svakako pobijedio tremu i od onda sam hladan ko špricer.
Tata je odahnuo kad ste upali na Akademiju? Njegov glumački put je bio trnovitiji...
Njegov put je sigurno bio trnovitiji, ali isto tako mogao je biti posvećen samo glumi, odnosno karijeri. Naši putevi su se mogli usporediti do jednog trenutka, no danas mene zanima puno više od glume. Drago mi je da uz tatu imam i najviše zaposlenika u nezavisnoj kulturi, brojne kolegice i kolege koji sa mnom pomiču granice, obaraju rekorde i stvaraju nešto veće i bolje. Iskreno, moja glumačka karijera mi već dugo nije prva na listi prioriteta, ali gluma me i dalje neizmjerno ispunjava i veseli. Akademija dramske umjetnosti je bila super temeljac za sve ove specijalitete koje danas kuhamo.
Jedan od njegovih najtežih trenutaka bio je kad je u Varaždinu od Šanjekove mesnice 70-80 metara na koljenima prošao do kazališta s redateljem ne bi li mu dokazao da mu da ulogu Aljoše u “Karamazovima”. Biste li vi bili spremni na tako nešto? Koji je vama neki najteži trenutak u karijeri?
Ne bih sigurno nigdje hodao na koljenima jer danas je previše onih koji kleče na javnim prostorima. Bila su to druga vremena i zapravo mi je žao što je tata na taj način trebao uvjeravati redatelja u svoj talent. Nekad treba imati talenta i za prepoznavanje nečijeg talenta. To bi danas bilo kao da ja hodam na koljenima u Zagrebu od Scenoteke do HAVC-a u nadi da će prepoznati naš talent i konačno financirati naš film. Naravno da mi ne pada na pamet. Radije ću sve njih baciti na koljena s brojkama o gledanosti novog filma. Moj najteži trenutak u karijeri je ovaj sad vezan za izgradnju kulturnog centra i vođenje velikog poslovanja u nezavisnoj kulturi, zato zahvaljujem svima na pomoći.
Kolika je prednost, a kolika mana što radite s tatom?
Daleko više ima prednosti, razumijevanja, poštovanja i gušta, samo tu i tamo ima pokoje različito mišljenje koje rješavamo kompromisom vođenim ljubavlju prema poslu. Najveća mana je to što previše vremena provodimo na poslu ili razgovarajući o poslu. Nadam se da će se to uskoro promijeniti.
Otkud inspiracija za skečeve s tatom?
Inspiraciju za skečeve u serijalu ‘Tatina škola’ nalazimo u običnim ljudima oko nas i svakodnevnim životnim situacijama koje dodatno ironiziramo i u svemu negativnom tražimo nešto pozitivno. Inspiracija nam je doslovno neiscrpna i iskreno uživamo u snimanju svakog skeča. Tata je beskrajno duhovit i mislim da nas čeka još puno zajedničkog smijeha.
Kak’ bu Bog dal, rekao nam je Ljubomir, kad smo spomenuli vašu bolnu točku - kulturni centar. Sad ipak manje boli - dobili ste zeleno svjetlo od banke za gradnju. Jeste li odahnuli?
Odahnuo sam jer su nam odobrili kredit i radovi na izgradnji kulturnog centra upravo se nastavljaju i trajat će u kontinuitetu otprilike od 15 do 18 mjeseci. To što sam ja prošao od ideje o kulturnom centru pa sve do danas ne zna nitko osim mene. Kad radiš tako veliki projekt u cilju da naša djeca i mladi u Varaždinu imaju više sadržaja i da se jednog dana zaljube u sve u što smo se mi zaljubili u kazalištu, u glazbi i umjetnosti općenito, onda te ponekad i jedan negativan komentar može izbaciti iz takta. Sretan sam što je taj period iza mene i zahvalan sam svim izvođačima, donatorima i prijateljima na strpljenju i razumijevanju jer ovo je zaista prvi takav projekt u Hrvatskoj. Sad se idemo baciti na posao i napraviti nešto što ćemo ostaviti u nasljeđe svim ljubiteljima kulture u Varaždinu.
S filmom “Pokopaj me nježno” još nemate sreće. Sedma odbijenica je tu, ali ne date se.
’Pokopaj me nježno’ o grobarima je sigurno treći igrani film Kerekesh Teatra i nadamo se da će HAVC na kraju ipak prepoznati kvalitetu našeg rukopisa i komediju o malim ljudima s velikim problemima. Taj film je potreban hrvatskoj kinematografiji, koja nikad nije bila u gorem stanju i nikad nije bilo manje publike u kinima na hrvatskim filmovima. Mi tražimo samo malo više povjerenja. Više sreće drugi put. Pa ćemo tako ponovno prijaviti projekt i nadati se njihovu pametnijem odgovoru. Nada umire zadnja.